"Dosta pljačke!" - protest studenata u Mostaru

Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru protestuje, a kao najveći problem ističu stalno rastuću cijenu studiranja. Cijena studiranja po semesetzru se kreće od 500 do 1000 KM po semestru. Drugi problem jeste po mišljenju studenata jako skup život u Mostaru. Potrebno je izdvojiti mjesečno oko 500 KM da bi preživjeli, priča predsjednica Studentskog zbora Paula Pranjić: „Kao da to nije dovoljno uporno na fakultetima rastu razna davanja koja mi više ne znamo ni kvalificirati. Upisnine, školarine… Jednostavno sve raste i uporno nešto mi plaćamo.”

Paula Pranjić kaže da bolonjski proces nije donio ništa dobro. Osnovna promjena koju su studenti doživjeli s bolonjskim procesom jeste da više plaćaju: “ Ne znamo što to više plaćamo, ali plaćamo.”

Obrazovanje samo za imućne?

Pomoćnik rektora Sveučilišta u Mostaru Vojo Višekruna se slaže sa tom ocjenom. On smatra da je visoko obrazovanje stalno u krizi. A ono na šta upozoravaju i pomoćnik rektora i Studentski zbor jesu diplomske studije ili tzv. drugi ciklus. Jer, 90 odsto studenata diplomaca plaća punu školarinu i ispada da županije koje su odgovorne finansirati uopšte ne finansiraju diplomske studije.

„A fakulteti i dekani uzmu to kao opravdanje i daju neke nerealne brojke i mi više ne znamo ko to može više plaćati. I prilično smo sigurni da će mnogi studenti odustati od studiranja u Mostaru. Ili kada postanu svjesni koliko košta studiranje u BiH da će ipak odlučiti studirati negdje vani", kaže studentica Paula.

Osuđeni na snalaženje

Ipak ima i onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem i kojima je Mostar krajnji domet i ne mogu ni sanjati da će se mrdnuti negdje dok ne steknu to željno čekano akademsko zvanje: „Djevojka koja živi do mene u domu, doslovno živi sa 10 do 15 maraka tjedno, jer nema više“, kaže Tonka Krešić studentkinja prava.

Ali, na kraju studenti – oni koji to zaista budu željeli i imali volju i snagu da dođu do akademskog zvanja to će i uraditi. Tonka kaže da za Hercegovce tradicionalno važi da su snalažljivi pa će prevladati i ovu situaciju, a Paula poziva na trezvenost: „Nama je krivo da studenti nisu dovoljno probuđeni i da naša svijest nije dovoljno velika. Premalo smo kritični, premalo dižemo ruku na predavanjima, premalo ispitujemo i autoritete i tako dalje. Mi uopste nemamo tih večernjih rasprava, debata… tako da pokrenemo proces razmišljanja u našim glavama, da je u biti sve tu radi nas, i sve ovisi od nas i ništa ne trebamo uzimati zdravo za gotovo.“

Na kraju ostaje da se vidi koliiko će i na koji način država stati iza budućih akademaca, ili će prepustiti svakom ataru da se bori sam za sebe i fakultete na neki način pretvori u privatne firme.