DPS je glavni problem Crne Gore

Dojče vele: Neko ko je 18 godina koalicioni partner Mila Đukanovića prouzrokuje politički zemljotres radikalnim raskidom sa premijerovom strankom. Zašto?

Ranko Krivokapić: Nije iznenađujuće. Socijaldemokratska partija Crne Gore (SDP) je bila, dok je Milo Đukanović bio u ratnom pohodu, opoziciona, antiratna partija. Oni su se priključili nama kada je Milošević već padao i kada je situacija u međunarodnoj zajednici bila takva da su morali da se odluče – ili do kraja sa Miloševićem ili da se vrate Crnoj Gori. Tako da su progonitelji došli sa svojim žrtvama, s nama, pa smo otada išli u njihovu transformaciju ka proevropskoj i evroatlanskoj partiji. Oni su promijenili svoj program i od tada zajedno guramo ka nezavisnosti, ka evropskim integracijama i sada već prema pozivu NATO. To je političko savezništvo. Kao i u ratu, saveznika nemate neograničen broj, njih je ograničen broj. Ja sam uvijek definisao SDP i Demokratsku partiju socijalista (DPS) kao Čerčila i Staljina. Čerčil nije imao drugu soluciju osim da Staljina ima kao saveznika za velike strateške ciljeve. Ovo je pobjeda našeg programa. Najveći uspjeh je kada vaši progonitelji počnu da slijede vaše ideje te postaju, ako ne sljedbenici, onda izvršioci vaše ideje. I to je pobjeda SDP-a koja je krunisana konačnim pozivom za NATO. Tako da je ovo logičan slijed događaja, nikada nije postojala potpuna saglasnost o upravljanju državnim resursima, imovinom, o privatizaciji, vladavini prava i o mnogim drugim stvarima. Ta razlika se vidjela svih 18 godina. Sada je vrijeme za novu fazu razvoja demokratije u Crnoj Gori. DPS ne želi da stane sa svojim ponašanjem, tako da su tu uzroci sukobljavanja. Sada su već destruktivni po ekonomiju, a bojimo se i po ukupan politički život.

U očima mnogih posmatrača na zapadu Milo Đukanović se od garanta stabilnosti Crne Gore pretvorio u dio problema.

To je ono što i mi mislimo. DPS nije više rješenje problema već glavni problem u Crnoj Gori. Država je izgradila svoj sigurnosni okvir – NATO i evropske integracije, ali ono što čini strukturu društva, ekonomsko-socijalni elementi, gazdovanje resursima, vladavina prava, to je ono zašto je DPS problem, a ne rješenje.

Vratimo se Sjevernoatlanskom paktu. Ako želite da ozbiljno okupite opoziciju koja bi imala izbornu šansu protiv Đukanovića, nije li onda poštenije da ponudite referendum o ulasku u NATO?

Ne mislim da je referendum odgovor. Na referendumu imate uprošćena pitanja u koja ljudi često ubacuju sasvim druge stvari, kao što su sve navedene anomalije, koje, da SDP nije napustio koaliciju ni u pro-NATO snagama ne bi bile tako vidljive. Tako da nisam pristalica referenduma. Idu izbori i svaka partija će imati svoj program i oko NATO. Njime će se legitimisati. Naš izborni sistem je proporcionalni, dobiće se ono što se dobije, i parlament će iskazivati podršku za NATO ili protivljenje.

NATO se predstavlja kao zajednica vrijednosti, a ima članice koje guše slobodu medija ili su ogrezle u korupciji. Da li pratite tu političku logiku?

Nema perfektne zajednice. Možda je ona moguća kao bračna ili ljubavna zajednica, ali sve što je više od dva ne može biti perfektno, a kamo li zajednica od 29 država. Ali postoji veliki strateški cilj. Pogotovo u vrijeme neizvjesnosti, kakvo jeste na Mediteranu, i na Balkanu postoji bezbjednosni rizik. Za malu zemlju kakva je Crna Gora, najmanju na Balkanu, to je životno pitanje. Mi smo već jednom izgubili nezavisnost za zelenim stolom, poslije Prvog svjetskog rata, iako smo bili saveznici. Žrtvovali smo svoju vojsku zbog Srbije i izgubili nezavisnost. To je teška istorijska poruka i mi moramo biti u sigurnoj zajednici da nam se to više ne ponovi. Kad završimo NATO-priču ostaje nam pet do sedam godina rada na pristupu Evropskoj uniji. To ne zavisi samo od nas, već i od EU i njene dinamike. Naše je da ispunimo standarde koji nas čine dobrim. Vladavina prava se gotovo ne bi mogla razvijati bez težnje za prijem u NATO i EU. Maloj državi je ponekad zaista potreban podsticaj, da ne kažem uslovljavanje spolja. Ali za mene je bitno da mi napravimo dobru državu sa vladavinom prava, socijalnom pravdom i održivim razvojem. Ekonomski pokazatelji su u socijalističkoj Crnoj Gori u svim elementima bili bolji. To je dokaz da se istorija ne kreće uvek naprijed.

Jesu li sankcije prema Rusiji bile ispravne?

Mislim da jesu. One su dio naših evropskih obaveza i mislim da su bile ispravne. Crna Gora je dio zajedničke politike EU i tu politiku treba slijediti i kada vam donosi korist i kada je ne donosi. To je dio principijelnog ponašanja.

Imate li ambiciju da budete lider opozicije?

SDP je omogućila novu političku dinamiku u Crnoj Gori. Naše glasanje protiv Vlade omogućilo je novo preslaganje na političkoj sceni Crne Gore. To je vrlo važno za jedan zaustavljeni sistem. Mi smo svjesno omogućili političku dinamiku, kao što smo svjesno 1998. odlučili da prihvatimo Đukanovića kada je napustio Miloševića, da bismo rješavali sve probleme koji su bili ratni teret. Sada to isto moramo da uradimo – da okupimo građansku opoziciju u Crnoj Gori koja može biti alternativa jednoj partiji koja vlada takoreći sve vrijeme, 45 plus 25 godina, što će reći 70 godina. Toga nema nigdje na evropskom tlu, niti je kad bilo.

Sve to zvuči dobro, ali ste vi ipak učestvovali u takvoj vlasti 18 godina.

Oni su poslije nekoliko godina napustili svoj program i preuzeli naš. Time smo opravdali to što smo bili sa njima. Od tog trenutka je partija koja je ranije bila za Miloševića, bila i za nezavisnost i za evropske i za evroatlanske integracije. Za SDP je DPS bio jedini mogući saveznik u tom trenutku. Rekao sam, Čerčil je bio najveći antikomunista, ali je četiri godine proveo u koaliciji sa Staljinom da bi pobijedio fašizam. Tako je i ova koalicija bila nužna da bi Crna Gora dobila i evropsku potvrdu i NATO-potvrdu, kao bezbjednosnu.

Milo Đukanović važi kao jedan od najbogatijih političara Evrope i svijeta, a obogatio se u vrijeme vaše zajedničke vladavine. Kako to objašnjavate?

Ne bih objašnjavao. To pitanje morate postaviti Milu Đukanoviću. Ono što je bitno, niti mene niti bilo koga iz vrha SDP-a ne optužuju ni najradikalniji politički protivnici za takve stvari. I to nam služi na čast. Važno je da u državotvornom pokretu postoji neko ko nije sporan sa te strane, što je vrlo važno, da državotvorni pokret ima subjekte koji sa te strane nisu ni u kakvoj sumnji. A Milo će sam objašnjavati sva ta pitanja.

I pravno?

Svi mi lično odgovaramo za svoje poteze. To nisu partijski već lični odgovori.

Crna Gora je na 114. mjestu u svijetu na listi „Reportera bez granica“ što se tiče slobode medija. Kako je došlo do toga?

Pa tako je jer je jedna partija po mnogo čemu zarobila državu. Pa su odluke partije moćnije od odluka države. To je sve više partijska država, a ne pravna država – što ne smije biti solucija Crne Gore. A u ekonomskom smislu, to je divlji kapitalizam, totalna privatizacija koja je u stvari ekonomska pohara Crne Gore. Previše je sumnjivih i štetnih ugovora.

Šta imate da ponudite drugim opozicionim strankama od prosrpskih, do liberalno-građanskih, da biste ukrupnili politički kapital i stvorili ozbiljnu šansu za izbornu pobjedu nad Đukanovićem?

Pokrenuo sam politički dijalog kada je izbila politička kriza, protesti protiv NATO-članstva itd. Mislim da nam svima koji hoće dobro Crnoj Gori slijedi napor da spriječimo ekonomsku propast Crne Gore. Nama treba dijalog o razvoju. Moramo zaustaviti pokazatelje koji znače ekonomski sunovrat Crne Gore. Stalni rast zaduživanja i rasprodaju svega. I običnoj domaćici je jasno gdje to vodi. Zaduženost 70 odsto, budžetski deficit osam odsto. To je povreda kriterijuma iz Mastrihta. U međuvremenu rasprodajemo sve nekretnine koje je država ikad imala. Treba nam društveni konsenzus, jedinstvo oko zaustavljanja ovakvog ekonomskog propadanja i uspostavljanje stabilne socijalno-ekonomske politike. Uz politički konsenzus da zajedno završimo evropske integracije i NATO-članstvo, i da se onda posvetimo ovome što jeste – pravda i pristojan posao.

Na koga računate u Crnoj Gori, na nivou političke elite, ali i kada je riječ o običnim građanima?

Računam na građane. U suštini je ovaj narod zreliji i spremniji na promjene i teške odluke nego što se obično misli. Računam i na društvenu i na političku i na intelektualnu elitu. To je dio društva koji bi trebalo da vodi, ali koji je neko zakočio, koji je zbog sinekurskog razmišljanja zastao. U stalnom sam kontaktu sa građanima. Živi se sve gore, neizvjesnije i sve je veća nepravda. Naša mladost se seli. Nema realnog razvoja. Ovo je numerički razvoj. To je port-folio razvoj.

Da li možete steći nove birače među crnogorskim Srbima na sjeveru zemlje?

Mogu. Mi smo jedina partija u parlamentu koja je od početka za nezavisnost. SDP je i formulisao na svom kongresu slogan „Četvrt vijeka na pravoj strani istorije“. A sada nas poštuju i nekadašnji ljuti protivnici. To je dokaz da političko biće Crne Gore sazrijeva. Imam puno poziva od ljudi koji se izjašnjavaju kao Srbi i za koje je ranije SDP bio neprihvatljiv zbog borbe za nezavisnost, a sada kažu – vi ste vjerovali u nezavisnost, vi ste pošteni dio vlasti, došlo je vrijeme da mi hoćemo one koji državu mogu da vode u stabilnost i razvoj. Vi ste dokazali da ste jedini svoje prvobitne programske ciljeve pretvorili u konačni produkt.

Nije li onda identitetno pitanje postalo sporedno?

DPS ga nameće po principu „zavadi pa vladaj“. Ja sam pisao zakon o zastavi i himni, a u našoj himni stoji „naša sloga daje krila“. Sloga treba Crnoj Gori, a nekome ko nema rezultate treba podjela. Završena su ta velika istorijska pitanja, hajde sada da se udružimo oko razvoja i oko pravde za Crnu Goru. Crna Gora je mala, ako ne postiže bolje rezultate u demokratiji, socijalnoj pravdi i razvoju ona neće biti kompetitivna u odnosu na okruženje. SPD je istrajao, on je partija srednje veličine, desetak procenata, ali mislim da dolazi novi talas, jer je trebalo da se sazri. Govorili smo istinu. Ona nekad nije prijatna, ali nismo varali ljude. Mirna tranzicija vlasti je veliki izazov, možda veći od EU i NATO jer je to susret sa nama samima. Dok je DPS u ovoj moći neće biti poštenih izbora, ali hoćemo da smanjimo štetu i otimačinu.

Da li javnost može da zaključi da ste konačno podvukli crtu pod Đukanovićevu eru?

Da.

Milo Đukanović je do sada uspješno ostajao na vlasti. Da li je sada izgubio politički kompas?

Ja ne bih plovio po njegovom kompasu.