Dug put do njemačkog jedinstva

“Gospodine Gorbačov, srušite zid”. Bila je ovo želja koju je američki predsjednik Ronald Regan izrekao prilikom njegove posjete Berlinu u Junu 1987 godine. Bio je to apel predsjedniku Sovjetskog saveza Gorbačovu da sruši zid koji je dijelio Njemačku. U mogućnost ponovnog ujedinjenja Njemačke, tada je vjerovalo samo tri posto Nijemaca. “Zid će postojati još pedeset pa i stotinu godina ako se ne uklone razlozi njegovog postojanja”. Samo nekoliko mjeseci kasnije, proricanje Ericha Honeckera, tadašnjeg šefa SED-a se pokazalo pogrešnim. U Novembru 1999-te godine, Erich Schabowski, član politbiroa, najavio je otvaranje granice DDR-a prema zapadu. Stanovništvo je brzo reagovalo.

Nakon otvaranja granice, desetine hiljada ljudi je krenulo u otkrivanje one druge Njemačke. Nade mnogih boraca za građanska prava koji su su smatrali mogućim državnopravnost DDR-a u demokratskom ali socijalno orijentiranom sistemu, ubrzo su se pokazale čistom iluzijom. Na prvim slobodnim izborima u DDR-u, pobjedila je alijansa za Njemačku pod vođstvom CDU-a.

„Mi Nijemci smo naučili lekciju iz istorije. Mi smo miran i miroljubiv narod. Neprijateljima nećemo tek tako dati našu demokratiju i slobodu. Uz nas uvijek spada ljubav prema otadžbini, prema slobodi i govori se da smo dobro susjedi“.

U pregovorima dva plus četiri je postignuta građansko-pravna osnova za ujedinjenjem Njemačke između dvije vlade Savezne Republike, DDR-a i pobjedničkih sila u Drugom svjetskom ratu (SAD, Francuske, velike Britanije i Sovjetskog saveza“. Među one koji su 03.Oktobra 1990 godine, ubutili čestitke povodom ujedinjenja, bio je i američki predsjednik Buš.

„Čestitam kancelaru Kohlu i svim Nijemcima kako na istoku tako i na zapadu što vam je uspjelo da zauvijek ostvarite vaš san o nacionalnom samoopredjeljenju“.

Od tada je prošlo 17. godina. U izgradnju istoka zemlje je od tada uloženo najmanje 250 milijardi eura ,a predviđeno je da do 2019-te još bude investirano još 150 milijardi eura. Pored gradova koji su doživjeli procvat, kao što je Leipzig, u bivšem DDR-u postoji još mnogo slabo razvijenih oblasti u kojim je nezaposlenost u prosjeku 18 posto. Na zapadu Njemačke ona je duplo manja.