Dugme

Članovi legendarne grupe «Bijelo dugme» okupili su preko 200 novinara na konferenciji za štampu ne samo iz Srbije nego i iz Crne Gore, BiH i Makedonije. Toliki broj predastavnika sedme sile nije uspio da okupi nijedan strani državnik čak ni u nekim ranijim vremenima. Možda je to jedan od razloga što je beogradski list «Politika» najavljeni koncert 'Bijelog dugmeta' u Beogradu, na Vidovdan, proglasila unaprijed spektaklom godine. Ovaj događj jeste povod da obični smrtnici, bar privremeno, zaborave na politički mulj – kako analitičari često govore – koji se održava na sve sfere života.

Kolege koje prate muzička zbivanja dosta emotivno podsjećaju da su 'Bijelo dugme' činile istinske muzičke veličine i da je malo ko vjerovao da će se ikada ponovo okupiti. Čak je u to malo vjerovao i nekadašnji član ovog sastava i poznati muzučar Goran Bregović:

«Meni je uzbudljivo. Prvo što sam mislio da se ovo nikada neće desiti. Meni je to nevjerovatan događaj. Do prije par dana bojao sam se da će se nešto pokvariti. Nevjerovatno je da se više ne sjećam nijedne svađe, nijednog nesporazuma».

Serija koncerata nema za cilj da muzičari ispravljaju nesporazume koji su se događali na prostorima bivše Jugoslavije – dodaje Bregović. Jer, to bi bilo preambiciozno. Podsjećanja radi; pomenuti sastav je, ipak, pratio politička zbivanja. Tako je nastao svojevremeni hit «Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo», a poslednji album objavljen 1988. godine, predatavljao je svojevrsnu opomenu tadašnjim zavađenim političkim strujama u zajedničkoj državi, doduše, na izdisaju.

Bregović se posebno prisjeća rada sa Željkom Bdebekom:

«Sa Bebekom sam ja svirao kada sam imao 15 godina, a sa 17 u striptiz baru, sa 18 u Italiji».

Pauza od decenije i po ostavila je traga, ali niko ne sumnja u kvalitet budućih koncerata. Kaže to i Bregović koji radi punom parom da odabere najbolje pjesme koje su mu ranije promakle:

«Ja nisam te pjesme slušao niti svirao. Kad sam sad ponovo slagao materijal 'Bijelog dugmeta' i mjesec dana proveo sa njim otkrio sam da tu ima dosta pristojno napisane muzike».

Javnost, međutim, ponovno okupljanje «Bijelog dugmeta» doživljava i iz drugog ugla. Naime, stvara se bar iluzija da postoje ljudi koji kroz svoje stvaralaštvo uspostavljaju ponovo pokidane veze među balkanskim, odnosno južnoslovenskim narodima. U ovom slučaju ne radi se o politizaciji jednog kulturnog događaja, već to govori koliko je politika, u suštini, još uvijek dominatna i tamo gdje je ne bi trebalo uopšte da bude.

Evo šta kažu pjevači: Željko Bebek, Mladen Vojičić – Tifa i Alen Islamović:

«Prije koncerta ćemo se okupiti i provesti zajedno u nekoj karantini, u nekom hotelu ili sali, gdje ćemo pripremiti koncert».

«Moram biti iskren. Ne sjećam se ja puno toga pošto sam ja non-stop bio negdje 'gore'.

«Ko svira i pjeva u 'Bijelom dugmetu' to je teško zaboraviti, kao što je Goran rekao».

«Ja nisam ništa zaboravio. Možda ću se nekih detalja pjesama podsjetiti».

«Kao da imate tri žene i sad opet treba da živite sa njima. Prvo treba te tri žene ubijediti da budu opet sa jednim mužem...ovako banalno malo rečeno».

Pravim rokerima nikada nije nedostajalo duha, a ovoga puta čini se taj duh bi trebalo da postigne mnogo više nego što pruža jedan koncert.