Elitocid - potkradajući genocid

Odmah na početku svoje knjige „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“, autor Dennis Gratz upućuje na to da elitocid nije balkanski izum. Na desetoj stranici citira navode iz bilježnice njemačkog generala Franza Haldera, koji je 1939. napisao: „Komasacija: Židovstvo, inteligencija, svećenstvo, plemstvo.“

Elite su za Gratza ljudi, koji imaju utjecaj u svome društvenom okruženju, kao što su političari, religijske vođe, članovi posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd. Elitocid je, prema tome, namjerni i sustavni progon i po mogućnosti i fizičko uništenje elita s ciljem da se stanovništvu oduzme njegov vodeći stalež.

Sustavni progon elita za vrijeme rata

Sociolog Gratz je – unatoč tome što mu prezime zvuči njemačko – bosansko-muslimanskog ili, kako se danas kaže „bošnjačkog“ podrijetla. „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“ je njegova disertacija – znači to nije knjiga koja se čita prije spavanja, nego znanstveni rad. Gratz je svoju knjigu podijelio u pet dijelova: U dijelu „A“ navodi pitanja, način rada i strukturu svoga istraživanja. „B“ definira predmet istraživanja i njegove teoretske osnove. U dijelu „C“ se bavi pojmom elita općenito, ali i posebice elita u Bosni i Hercegovini iz 1992.

Za vrijeme rata su te elite smatrale da ih se izlaže sustavnom progonu. Gratz to dokazuje u glavnom dijelu svoje knjige (D) na primjeru studijâ slučaja iz triju bosanskih općina: Zvornika, Foče i Prijedora. Osim toga se, usporedbe radi, autor bavi i situacijom u Bijeljini, Višegradu i Sanskom Mostu. Za svako od ovih mjesta autor iznosi podatke o etničkom i socijalnom sastavu stanovništva prije rata, sam tijek rata, kao i progone i uništavanje lokalnih elita. Pritom obrazlaže da su već dugo prije početka borbi postojale liste s imenima pripadnika bošnjačke elite. Na osnovu tih lista su, u slučajevima koje je istražio Gratz, bošnjački političari, religijske vođe, pripadnici posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd., sustavno uhićivani, deportirani i dijelom i ubijani.

„Etničko čišćenje“ nestalo iz diskusija o Balkanu

O genocidu u Bosni i Hercegovini je i proteklih 18 godina od početka rata dosta pisano u toj zemlji. Posebice otkad je postalo jasno da su pripadnici vojske bh. Srba u srpnju 1995. u istočnobosanskom gradu Srebrenica ubili oko 8.000 bošnjačkih mladića i muškaraca starosti od 12 do 77 godina.

Kao posljedica šoka od monstruoznosti ovoga u Europi od 1945. jedinstvenog ratnog zločina, „etničko čišćenje“ Bosne i Hercegovine je velikim dijelom nestalo iz fokusa diskusije o Balkanu. Pritom progon onih „drugih“ – ovisno o području „nemuslimanskog/-bošnjačkog, nekatoličkog/-hrvatskog i prije svega nepravoslavnog/-srpskog stanovništva – nije provođen samo od prvog do posljednjeg dana rata. Usto je etničko čišćenje velikih dijelova BiH pogodilo puno više ljudi, nego što je to učinila sudbina UN-ove zaštićene zone blizu granice sa Srbijom.

Narod je slijedio svoje elite u bijegu

Još važniji pokazatelj je da posljedice progona od 1992. do '95., sve do danas u velikoj mjeri određuju demografski sastav stanovništva ove zemlje. Uostalom, vjerojatno postoje samo još dva aspekta koja u istoj mjeri imaju tako jak utjecaj na život u današnjoj Bosni i Hercegovini: masovno individualno – i u tom pogledu „dobrovoljno“ – iseljavanje pripadnika manjina iz područja, u kojima kao posljedica rata ona druga nacija broji većinu; i ustrajni „Brain Drain“ (prij.: odljev mozgova), odseljavanje prije svega mladih, visokokvalificiranih Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti.

Etničko čišćenje se u svim slučajevima događalo nakon progona i djelomičnog uništenja lokalnih elita one „druge“ strane. Moglo bi se također kazati: narod je slijedio svoje vođe u bijegu – i nije se vratio, kad se ni te elite nisu vratile. Gratz je, znači, u pravu kad piše da je elitocid stvorio strukturalne preduvjete za eroziju egzistencijalnih temelja i slom određenog naroda. U Bosni i Hercegovini je tako istina: „Kako napreduje elitocid, tako se on potkradajući pretvara u genocid.“

Dennis Gratz, Elitozid in Bosnien und Herzegowina 1992-1995; Nomos-Verlag (Demokratie, Sicherheit, Frieden 182), Baden-Baden 2007, 277 Seiten, €49, [ISBN 979-3-8329-3024-0]

Autor: Rüdiger Rossig

Adaptirala s njemačkog i pripremila: Marina Martinović