Erdoğanovi pomagači u Njemačkoj

Kad Recep Tayyip Erdoğan ove subote (24.5.) bude držao govor u Lanxess Areni u Kölnu, onda će mu - unatoč prethodnoj kritici - klicati oko 20.000 ljudi. Za tursku televiziju su to lijepe slike. A ako se, kao što je bio slučaj već 2008. u Kölnu, za vrijeme Erdoğanovog govora bude mogla vidjeti dvorana puna turskih zastava, onda će to turski premijer moći zahvaliti Uniji europsko-turskih demokrata (UETD). Ta udruga, koja je osnovana 2004. u Njemačkoj, predstavlja se kao nadstranačka organizacija Turaka i građana turskog podrijetla, koji žive u Europi. No, UETD zapravo zastupa interese turske vlade u inozemstvu. To je jedna lobistička skupina vladajuće stranke AKP, koja se ne samo u Njemačkoj, već i Francuskoj, Belgiji, Austriji i Nizozemskoj zalaže za to da i turska dijaspora podržava političke ciljeve Erdoğanove vlade.

Presudni glasovi za Erdoğana

UETD je proteklih dana stalno ponavljao da nastup turskog premijera u Kölnu nije termin u okviru predizborne kampanje, već slavlje za njihovu desetu godišnjicu postojanja. Ali, teško je u to povjerovati, jer Turskoj ovaj put predstoje posebni predsjednički izbori: po prvi put 10. kolovoza mogu dati svoj glas i turski državljani izvan Turske. Pa tako i u Njemačkoj, gdje živi većina od ukupno pet milijuna Turaka koji žive izvan svoje zemlje. I upravo oni bi mogli biti presudni, ukoliko Erdoğan bude kandidirao. Za izbornu pobjedu bi mu trebalo oko pet posto glasova više, nego što je njegova stranka AKP osvojila glasova na komunalnim izborima u ožujku ove godine. Izborna kampanju u Njemačkoj se, znači, isplati. To zna i UETD, koji svoje sjedište ima u Kölnu, a ogranke ima i u drugim gradovima, poput Berlina, Münchena i Stuttgarta. Kroz tu podršku je AKP tako dobro organizirana u Njemačkoj kao nijedna druga turska stranka.

Ahmet Şenyurt, njemački novinar i autor s turskim korijenima zna kako UETD stalno povećava svoj broj članova. Ta udruga se ciljano usmjerila na turske vrijednosti i tradicije. A to očito dobro prolazi kod mnogih njemačkih Turaka. "UETD, primjerice, radi na tome da se zapostavljeni mladi ljudi turskih korijena od strane ureda za mlade ne stavljaju u njemačke obitelji", navodi Şenyurt. Taj angažman turska vlada dobro plaća. Prema medijskim napisima je navodno samo 2012. i 2013. u tu udrugu stiglo oko deset milijuna eura iz Ankare.

Očuvati kulturološke vrijednosti Osmanskog carstva

Pored UETD-a je prije tri godine osnovana slična organizacija: "Agencija za inozemne Turke" (YTB). Ona je nastala kao reakcija na ubojstva desno-ekstremističke organizacije NSU u Njemačkoj i na druga kaznena djela protiv građana turskog podrijetla, pojašnjava Şenyurt. YTB pod svojim krovom želi okupiti, ne samo Turke koji žive u Europi, već i one koji osjećaju pripadnost kulturološkim vrijednostima Osmanskog carstva, poput Ujgura i drugih turkijskih naroda na svijetu. Şenyurt navodi da se turska vlada tako nada u budućnosti dobiti na utjecaju u dodatnim političkim sferama.

Gökay Sofuoğlu, predsjedatelj Turske zajednice u Njemačkoj zna gdje se pokušava utjecati. Prije svega u džamijama i turskoj državi bliskoj Tursko-islamskoj uniji - DITIB - lobistička udruženja održavaju puno manifestacija, ističe Sofuoğlu. "Pa tako dođe neki ministar ili zastupnik i drži predavanje." Zajedničkim manifestacijama s ljudima iz UETD-a i YTB-a se očito pokušava proširiti taj utjecaj, dodaje on. Sofuoğlu sve veći broj članova objašnjava, među ostalim, pogodnostima, koje nudi financijsko jaka udruga UETD. "Nedavno je organizirana jednotjedni kongres u Turskoj u hotelu s pet zvjezdica. Članovi nisu ništa morali platiti." Manje udruge, poput Turske zajednice u Njemačkoj, kojoj je Sofuoğlu na čelu, takve skupocjene izlete, prema njegovim riječima, ne mogu sebi priuštiti.

Da se to, promatrano iz njemačke perspektive, doima opasno i izaziva skepsu, Ahmet Şenyurt potpuno razumije. Taj novinar i autor, međutim, taj oblik lobiranja u principu smatra legitimnim. On navodi da nisu svi Turci u Njemačkoj uzeli njemačko državljanstvo te da je normalno da se, kako kaže, jedna država brine o svojim građanima. "I Njemačka to radi", zaključuje taj njemački novinar turskog podrijetla.