Erdogan u prednosti uoči izbora

Suviše je tiho u Istanbulu. Mnogi ljudi su na odmoru, posebno na jugu zemlje, daleko od političkih dešavanja. Kao i u većini drugih restorana koji rade, u „Gunei“ u istanbulskoj četvrti Bejoglu, uključen je televizor. „Opet on. Stalno nešto priča. Ne mogu to više da slušam“, žali se konobar. Taj mladić misli na turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana, koji se kandidovao za predsjednika.

Ispred restorana vijori se zastava na kojoj se Erdogan osmjehuje, a tekst glasi „Nacionalna volja, nacionalna snaga – Cilj: 2023“. Do 100. godišnjice Turske Republike, zemlja bi trebalo da bude među najjačim ekonomijama u svijetu. On svoje pristalice prije svega mobiliše ekonomskim uspjehom Turske pod vladom na čijem čelu je konzervativna stranka AKP.

Zemlja je, prema podacima Nacionalne službe za statistiku, 2011. ostvarila privredni rast od oko osam odsto. Na posljednjem velikom mitingu pred izbore, u nedjelju se u Istanbulu okupilo na stotine hiljada Erdoganovih sljedbenika sa turskim zastavama i plakatima, i sa sloganima kao što su „Stabilnost treba nastaviti, Turska mora da raste“.

Sve ankete ukazuju na pobjedu Erdogana, na prvim direktnim izborima za šefa države u Turskoj. Do sada je predsjednika birao parlament i imao je više reprezentativnu ulogu, kao u Njemačkoj.

„Ne znamo za koga da glasamo“

Onaj ko nije ljubitelj Erdogana, često varira između dva izazivača: to su Ekmeledin Ihsanoglu, zajednički kandidat Republikanske narodne partije (CHP) i nacionalističkog pokreta (MHP) i kurdski kandidat Selahatin Demirtas iz Demokratske partije naroda(HDP).

"S jedne strane, želim da glasam za Demirtasa. Mogao bi da ujedini Kurde i Turke“, kaže 26-godišnji student, koji je do sada bio vjeran CHP-u. „Ali, s druge strane, ako glasam za njega, osjećam se kao izdajnik". Jedan drugi 30-godišnji pristalica CHP već se odlučio da glasa za Demirtasa. „Ja ne znam Ihsanoglua. Pored toga, on je star. Demirtas je harizmatičan, mlad i pravi demokrata.“

Erdogan vodi i na društvenim mrežama

Ali, Demirtas i Ihsanoglu su manje prisutni na televiziji – to je rezultat izvještaja Nadzornog odbora medija RTURK o državnoj televiziji TRT. I na društvenim mrežama Erdogan ima jasnu prednost: na Fejsbuku ima skoro šest miliona fanova, a na Tviteru ga prati više od četiri miliona korisnika.

Na drugom mjestu je Selahatin Demirtas sa više od milion fanova na Fejsbuku. Međutim, Ihsanoglu ima samo 330.000 sljedbenika na Tviteru i skoro 300.000 fanova na Fejsbuku, mada izričito podržava društvene mreže i moderne tehnologije .

Feti Ačikel je turski politikolog i smatra da Demirtas može da osvoji maksimalno deset odsto glasova. Ihsanoglu, pak, može privući konzervativne islamske Turke na svoju stranu: „Uostalom, on je bivši generalni sekretar Organizacije islamske konferencije (OIC), igrao je važnu ulogu kao posrednik u sukobu na Bliskom istoku. Erdogan dakle nije više jedini koji može da se busa u prsa propalestinskom politikom."

Neka manja iznenađenja su moguća, kaže Ačikel. Iznenađenje je bilo i to da je samo deset odsto Turaka u Njemačkoj učestvovalo na predsjedničkim izborima – iako je oko 1,4 miliona turskih birača prvi put imalo priliku da glasa u svojoj drugoj domovini.