Erdoganova kriva računica

Šokirajući događaji u Turskoj su započeli mirnim prosvjedima za zaštitu jednog malog parka, u kojem je drveće trebalo biti žrtvovano radi sumnjivog građevinskog projekta, uključujući i izgradnju trgovinskog centra. Zaštitari okoliša su se formirali u jednu prosvjednu frontu, koju je turska policija htjela probiti na brutalan i pravnoj državi nedoličan način, što joj međutim nije pošlo za rukom. Naprotiv, redovi protiv premijera Recepa Tayyipa Erdogana su postajali sve gušći. Nakon Istanbula su iz Ankare, Izmira i drugih anatolskih velikih gradova dojavljene vijesti o demonstracijama protiv vlade i teškim sukobima.

Erdogan u svojoj krivoj računici polazi od toga da mu njegova nadmoć u parlamentu daje za pravo da pokaže svoju snagu bez obzira na demokratske oporbene snage i na društvo. Stoga se ne smije čuditi kad ga njegovi politički protivnici, a sada i turski bijesni građani, uspoređuju sa svrgnutim despotima u arapskim zemljama. Oporbena fronta, koja ni u kojem slučaju nije homogena, se protiv njega prvo dogovorila na osnovnu točku, a to je da mu se pokažu granice njegove moći.

Dijalog umjesto "basta-strategije"

Erdogan i njegovi sljedbenici doduše pokušavaju da poprave situaciju, tako što su objavili da je policijska akcija prešla mjeru te da suzavci i vodeni topovi nisu trebali biti korišteni. Ali u istom dahu se policijsko korištenje tih sredstava "u slučaju potrebe" najavljuje i za buduće slučajeve. Erdogan je još daleko od spremnosti na društveni dijalog. No, upravo respekt prema mnogim etničkim i religijskim slojevima turskog društva nalaže dijalog umjesto jedne "basta!-strategije."

Zašto je Erdogan svom bivšem prijatelju, sirijskom diktatoru Bašaru al Asadu, u početnoj fazi građanskog rata savjetovao da ne djeluje tako žestoko protiv demonstranata? Da se ne bi pojačala spremnost na nasilje na strani oporbe. Zašto je nakon demonstracija i pada Mubarakovog režima predložio laicistički model razdvajanja religije i državnih poslova. Da bi se Egipat mogao pobrinuti za miran suživot religija i demokracije. Svi ti savjeti su za bivše ili nove prijatelje u arapskim zemljama bili dovoljno dobri. Samo u vlastitoj zemlji Erdogan ne dopušta prostor za društveni konzens, za koji itekako treba biti obvezna i oporba.

Erdoganov tvrdi stav ugrožava uspjeh Turske

Erdoganovi tvrdi stavovi ugrožavaju pozitivne gospodarske razvoje, na koje su dosad zavidno gledale zemlje Europe, kao i turizam kao jednu od najvažnijih izvora prihoda njegove zemlje. Usto Erdogan sa svojom nepopustljivošću kad je u pitanju otpor i kritika njegove politike, riskira vlastitu političku budućnost. Moderna laicistička Turska se ne može temeljiti na zabranama i odbijanju onih koji politički i religijski razmišljaju drukčije.

Sukobi, koji su nastali zbog očuvanja jednog malog parka na trgu Taksim od nepotrebnog građevinskog projekta, su možda jedno od posljednjih upozorenja pred daljnjim eskalacijama. Erdogan bi te upozoravajuće signale trebao uzeti zaozbiljno, kako Taksim trg ne bi dalje bio simbolično uspoređivan s Tahrir trgom u Kairu.

Autor: Baha Güngör

Odgovorni urednici: Marina Martinović / Nenad Kreizer