Erdoganu treba dati vremena
21. septembar 2004Što je bliži 6. oktobar to su usijaniji odnosi Ankare i Brisela. Krivicu za to snose u prvom redu protivnici reformi koji se nalaze unutar turske vlade. Oni nastoje da u dobar reformski paket zakona uguraju amandman kojim se kažnjava preljuba u braku.
Iza ove inicijative ne stoji samo par provincijalnih političara koji svoje konzervativne stavove žele da uguraju u moderan zakon. U ovo su umiješani i oni koji dobro znaju da ovakav zakon nikada neće biti prihvaćen u Briselu. Na djelu su oni kojima uopšte ne odgovara približavanje Evropskoj Uniji. Oni pokušavaju da u posljednjem trenutku zaustave ovaj proces.
Turski premijer Erdogan se stoga nalazi pod dvostrukim pritiskom. Dok je Brisel sa svoje strane uputio zahtjev da se iz novih zakona izbaci sporni paragraf, antireformske snage u Ankari istrajavaju u svojoj inicijativi. Erdoganu je stavljanje čitavog paketa zakona na led stoga bilo posljednje rješenje kojim pokušava dobiti na vremenu.
Upravo to je izazvalo dodatne kritike koje stižu iz Brisela. Upućen je ultimatum, koji je, doduše, naknadno povučen, da bi u tom slučaju izvještaj Eropske Komisije o Turskoj mogao biti negativan. Očekuje se da izvještaj ipak bude pozitivan za Tursku uz preporuku da se pregovori o njenom ulasku u EU mogu početi tek kada se usvoji paket reformi u obliku koji odgovara organima u Briselu.
Ovakva odluka bi bila razumna. Tek prilikom predstojeće posjete Erdogana Briselu, u četvrtak, će se vidjeti kakve su šanse da se stvari odvijaju prema ovom scenariju. Bilo bi dobro kada bi EU čitavoj stvari prišla nešto opuštenije i kada bi se turskom premijeru dalo više vremena da prevazidje otpore unutar vlastite stranke. Onaj ko lakomisleno upućuje ultimatume, samo daje adute u ruke protivnicima ulaska Turske u uniju. To su evropski demokršćani, poput Angele Merkel, predsjednice njemačkog CDU-a, koja insistira na kulturnoj zatvorenosti Evrope, ali su to i turski nacionalisti i fundamentalisti koji žele da spriječe i obrnu dugogodišnji proces europeizacije i stabilizacije Turske države.