Syrien Krise

Aktuelna dešavanja u Siriji podjsećaju na događaje u mjestu Hama u februaru 1982. godine kada je navodno došlo do sukoba između pripadnika Muslimanskog bratstva, civila i vojnika. Osveta režima je bila užasna: u napadu u Hami ubijeno je između 10.000 i 40.000 ljudi. Različiti izvještaji o broju poginulih pokazuju da nikada nije izvršena nezavisna istraga i da je tadašnji masakr izvršen skriven od javnosti. Novinarima nije dozvoljen ulazak u grad, stranih novinara nije bilo u Siriji, a nije postojalo ni modernih sredstava komunikacije poput telefona i interneta.

Još jedna sličnost. Masakr u Hami se desio za vrijeme vladavine Hafeza el Asada, oca aktuelnog predsjednika Bašara el Asada. Komandant snaga sigurnosti je tada bio Hafezov brat Rifaat. Danas je na tom mjestu Bašarov brat Maher. Kao i Rifat, Maher je danas na zlom glasu zbog okrutne i nemilosrdne borbe.

Svrgavanjem Asada do novih sukoba

Bašar el Asad se školovao u Engleskoj. El Asad je važio za novu, otvorenu i liberalnu generaciju. Međutim, danas je od ovih epiteta malo ostalo. El Asad se davno vratio na tvrdi i restriktivni kurs svog oca. Jedan od bitnih razloga za to je želja za političkim preživljavanjem. Dolaskom na vlast Hafeza el Asada 1971. godine, počela je vladavina alavitske manjine u zemlji. Alaviti ne čine ni 10 posto od ukupnog broja stanovništva. Alaviti su dvadesetih godina XX stoljeća imali svoje autonomno područje i od tada često dolazi do sukoba sa konzervativnim sunitskim grupama, koje su pored ostalog koncentrisane u Džisr al Suguru i Hamai. Svrgavanje Asada sa vlasti, a samim time i alavitskog režima, značilo bi nove sukobe i svođenje starih računa.

Demonstrante, koliko je poznato, podržavaju dvije sirijske grupe koje se nalaze u inostranstvu. Međutim, demonstranti isto tako tvrde da i vladajući režim ima podršku iz inostranstva. Navodno su uključeni i borci Hezbolaha, a tvrdi se i da je Iran u Siriju poslao naoružane borce. Međutim, ovo je više nego nevjerovatno, jer Sirijske snage sigurnosti imaju pola miliona vojnika. Evropljani i Amerikanci i dalje odugovlače sa tretiranjem Sirije kao i Libije, iako se i u Siriji režim okrenuo protiv vlastitih građana i ubio preko 1.000 ljudi. Umjesto toga se govori o sankcijama, a nigdje o smjeni vlasti.

"Izbjeglice su dobro došle u Tursku!"

Događaji u Libanu su praćeni sa dosta pažnje, jer Sirija još uvijek ima veliki uticaj u ovoj zemlji. Palestinci se boje da će izgubiti saveznika, a vođa Hamasa Khaled Maša´al bi uskoro mogao svoje sjedište iz Damaska preseliti u zaliv. Iran također treba biti zabrinut zbog problema svojih najbližih saveznika u arapskom svijetu.

Turska je pokušala prisiliti Damask da popusti u svojim stavovima jer se boji izbijanja problema na 870 kilometara dugoj granici sa Sirijom. Iz privrednih razloga su u oktobru 2009. godine ukinute vize. Bezvizni režim sada koriste izbjeglice. Dok EU i dalje odbija da prihvati izbjeglica iz Sjeverne Afrike, Ankara stoji iza riječi premijera Erdogana: "Turska je otvorena za izbjeglice iz Sirije".

Autor: Peter Philipp/ Mehmed Smajić

Odg. urednik: Svetozar Savić