Esperanto umjesto Engleskog ? Zašto neki mladi Nijemci još uvijek uče Esperanto?

„Libera la pens“…Tako na Esperantu zvuči prevod njemačke pjesme pod naslovom „Misli su slobodne“.A upravo ta misao o slobodi te slobodnom sporazumjevanju, nagnala je očnog ljekara po imenu Ludwik Zamenhof, iz grada Bialystok – danas u Poljskoj – da 1887-e godine konstruiše jezik Esperanto.Pristalica tog jezika je 29-godišnji Markus, koji kaže:

„Neko ko uči Esperanto, može razgovarati sa velikim brojem ljudi u cijelom svijetu, i tako doprinijeti razumjevanju medju narodima i miru“.

Dakle, medjuljudski kontakti, komunikacija širom svijeta – dvije su osnovne misli-vodilje Esperanto kulture.Vremenom se takodjer formirala i jedna kompletna esperanto „scena“.Pored prevoda djela svjetske literature te djela pisanih u orginalu na Esperantu, postoje takodjer i muzičke grupe koje svoje pjesme izvode na Esperanto jeziku.

Medjutim Iris Budweth ne drži mnogo do Esperanta.Ona je predsjednica Oxford kluba u Bonnu koji izmedju ostalog organizira putovanja u Veliku Britaniju za one koji uče engleski jezik.

„Više smisla ima učiti engleski ili franuciski, zato jer ima mnogo više ljudi koji govore jedan ili drugi jezik, čovjek može više putovati i pri tom jezik jednostavno doživjeti.Esperanto je trebao da bude pomoćni jezik, i ja mislim da je takav i ostao“.

Esperanto ima veoma pojednostavljenu gramatiku, sa svega 16-st pravila te vokabular izveden iz romanskih jezika.

Esperantisti putuju mnogo po svijetu.Ove godine je priredjeno mnogo medjunarodnih susreta, naprimjer u kanadskom Calgary-iju zatim francuskom Toulouse-u ili u kineskom Shanghai-u.Postoji takodjer i tzv. Služba domaćina – „Pasporta Servo“ kojom je oduševljena 19-godišnja Anna:

„Postoji posebno za mlade ljude „Pasporta Servo“ koja im omogućava kontakte sa esperantistima u drugim zemljama.Postoji mogućnost da čovjek tako proputuje cijeli svijet, od jednog esperantiste do drugog i tako upozna ljude raznih zemalja“, ističe Anna.

A medju ljudima širom svijeta odavno je već ustaljena misao „da čovjek vrijedi onoliko, koliko jezika poznaje“…