EU dobiva Visokog predstavnika

Visoki predstavnik ubuduće će biti ne samo potpredsjednik Europskog vijeća već i potpredsjednik Europske komisije. Ova nova dužnost objedinit će dva najvažnija tijela Europske unije za odnose s trećim zemljama – Vijeće koje je nadležno za vanjsku politiku i Komisiju koja je odgovorna za ekonomske odnose.

Uvelike ovisan o volji zemalja članica

Što se tiče zadaća visokog predstavnika, tu se zaista sada radi o razvoju zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije. No hoće li zaista do toga doći u praksi ovisi uvelike o volji zemalja članica, jer će pravo na veto ostati i dalje na snazi.

Potrebno je mnogo strpljenja

De facto bit će i ubuduće vrlo teško postići jasnu i jedinstvenu poziciju svih 27 zemalja članica – oko toga se slažu svih stručnjaci za EU. Strahuje se da bi visoki predstavnik mogao biti ometan u svojem radu neslaganjem velikih zemalja članica. Stoga stručnjaci upozoravaju kako je prije svega na području vanjske i sigurnosne politike važno veliko strpljenje, možda čak i više nego na nekim drugim područjima, jer se tu radi o području koje se dotiče suverenosti zemalja članica.

Neutralnost unatoč obveze za solidarnost

Kada je riječ o sigurnosnoj politici, tada mnoge građane neutralnih država zemalja članica, poput Austrije, na primjer, zanima je li u takozvanom članku o solidarnosti svaka članica obvezna uskočiti u pomoć jednoj zemlji članici u slučaju terorističkog napada. Pojedini stručnjaci smatraju da ukoliko u Europi ne postoji mogućnost izraziti solidarnost u slučaju ako se izvrši napad na jednu članicu Unije – tada stvari oko projekta Europa ne stoje dobro. I na tom području ostaje pravo na veto svake članice, pa stoga zemlje članice nisu obvezne na solidarnost.

Tekstovi su strpljivi

Pojedini stručnjaci Unije smatraju da klauzula o solidarnosti nije obvezujuća na vojnom polju, ali se neutralnost pojedinih članica dodatno razvodnjava. „Tekstovi su strpljivi", kazao je jedan stručnjak, dodajući kako se može svašta napisati. Prema aktualnom tekstu kojeg su šefovi država i vlada potpisali u Lisabonu zadržana je formalna neutralnost. No u praksi iz sporazuma proizilaze određene tendencije koje otežavaju primjenjivanja neutralnosti.

Treba obavijestiti stanovništvo

Da će se nastaviti i nadograditi zajednička vanjska i sigurnosna politika nije ništa novo u reformskom sporazumu. To je bilo zapisano još u Sporazumu iz Maastrichta iz 1992. godine. No vlade zemalja članica svojim građanima sada moraju jasno kazati kojim putem je krenula Europska unija.