EU: Opasnost prevelikog proširenja

Tageszeitung iz Berlina piše: "Istinskog slavlja nema - ni u Berlinu, ni u Zagrebu. U sjedištu Evropske komisije "Berlaymont" u Briselu Hrvatskoj je data dobrodošlica na ogromnom transparentu. Ali to ne treba da zavara pred činjenicom da se sve ozbiljnije postavlja pitanje nije li EU previše proširena. Nije neutemeljena zabrinutost da je sa Hrvatskom EU dobila još jednu kriznu državu. Od 2009. tamo je recesija. Neizvjesno je da li će sada, nakon ulaska u EU, hrvatska privreda procvjetati. Zagreb neće biti teret za eurozonu jer nema euro. No pored ekonomske mizerije bi i borba protiv korupcije mogla stajati u centru pažnje.

Onaj, ko želi razumjeti zbog čega EU u krizna vremena u svoje redove prima zemlju poput Hrvatske, morao bi baciti pogled na noviju istoriju. Prije dvije decenije na Balkanu je vladao krvavi rat. Vojnici Bundeswehra su i danas stacionirani na Kosovu. Ljudi se pokušavaju još uvijek pomiriti sa prošlošću. Stoga je EU odlučila da pruži doprinos ka stabilizaciji Balkana. Početkom naredne godine otvaraju se pregovori sa Srbijom. Potom će uslijediti Crna Gora, Kosovo, BiH i Makedonija.

Želja za konačnim pomirenjem na Balkanu níje kompatibilna sa činjenicom da EU ne raspolaže sa strukturama, koje je zahtijevalo i zahtijeva učlanjenje niza novih zemalja. Planirana reforma EU je sa propašću donošenja Ustava 2005. ostala na pola puta. Upravo na to pitanje mora se obratiti pažnja, kada se diskutuje o primanju novih članica i Turske u EU. Brisel u pogledu Turske ima strateške interese, posebno kada se radi o tome da se zemlja sa muslimanskim stanovništvom veže za EU. Ali šta to sve vrijedi ako se EU toliko rastegne da mora da pukne. Zajednička agrarna politika od Dablina do Ankare? Ako je suditi po sadašnjem stanju stvari to je potpuno nezamislivo", piše Tageszeitung iz Berlina.

Globalno ludilo prisluškivanja

Njemačka štampa i dalje se bavi skandalom oko prisluškivanja od strane Američke agencije za sigurnost NSA. Frankfurter Rundschau piše: "Sedmicama je Angela Merkel sistematski umanjivala dimenzije skandala. Lapidarno je govorila da izvještaje o skandalu uzima vrlo ozbiljno. Svaka vlada bi tu bila u dilemi i teško bi joj bilo odlučiti kako da postupi strateški. Naravno da nijedna vlada ne voli da je prisluškuju ali voli da dobije informacije o tome da neko u njenoj zemlji priprema zavjeru ili teroristički napad. Njemačke tajne službe ne pitaju na koji način su Amerikanci došli do informacija. Njemačka je uživala plodove globalnog ludila prisluškivanja a da se nikad nije zapitala kako je Vašington došao do svojih informacija", primjećuje Frankfurter Rundschau.

Stuttgarter Zeitung dodaje: "Kao prvo možemo poći od prepostavke da njemačka tajna služba BND koristi iste metode kao i kolege iz američke obavještajne službe NSA. Pod dva: Kancelarka Merkel ne može garantirati da njemačke tajne službe nisu imale pojma o američkoj špijunaži. A ako zaista o tome ništa nisu znale, onda se postavlja pitanje zbog čega uopšte postoje, kategoričan je komentator lista Stuttgarter Zeitung.

Maerkischer Oderzeitung ističe: "Ono što je nekada bilo sredstvo u borbi protiv terorizma, sada se potpuno osamostalilo, mutirajući u ogromni usisivač podataka, koji kupi sve do čega dođe. Prijatelj ili neprijatelj - ove kategorije ne igraju nikakvu ulogu. Nikakav antiamerikanizam nije bio uspješniji, nijedno nanošenje štete ugledu efikasnije nego ovo sa prisluškivanjem, koje je Vašington sam izazvao", zaključuje Maerkischer Oderzeitung.

Autorka: Jasmina Rose
Odg. urednica: Zorica Ilić