Europa mora pomoći Sjevernoj Africi

Preokreti u Tunisu i Egiptu, revolucija koja traje u Libiji i protesti građana u Jemenu, Bahreinu, Omanu i Maroku su iznenadili svijet, a političare na zapadu uznemirili. SAD i njen saveznik Europa su desetljećima štitili despote na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike. Washington u regionu posjeduje čitav niz vojnih baza, a Europa se od tzv. Procesa iz Barcelone od prije 15 godina trudi uspostaviti što bližu suradnju sa sjeverom Afrike. Ovaj region u geopolitičkom smislu ima ogroman značaj za Zapad. Prije svih Egipat, zemlja između Azije i Afrike, koja već stoljećima ima vodeću ulogu u regionu, smatra egipatski kritičar globalizacije Mamdouh Habashi:

„Ustvrdio bih da Egipat ima vodeću ulogu u ovom regionu i to ne samo od vremena Nasera ili Muhamada Alija, već i od kralja Echnatona, a to znaju i Amerikanci. Čak je i Napoleon kada je osvojio Egipat 1798. rekao: Egipat je najvažnija zemlja na planeti.“ To je rekao Napoleon, ne ja. I on je to naravno mislio u geopolitičkom smislu.“

Kairo glavni za sve

Za Amerikance je Egipat glavna tačka u njihovoj strategiji na Bliskom istoku. Vlada u Kairu je, kako se navodi, garant stabilnosti u regiji, garant za borbu protiv islamista i za pristup Sueskom kanalu.

Iz ovih su razloga Amerikanci revoluciju u Egiptu na početku promatrali sa ogromnom suzdržanošću i bili zabrinuti za stabilnost zemlje:

„Nacionalno vijeće za sigurnost SAD-a zasjedalo je svaki dan i analiziralo stanje u Egiptu. To pokazuje važnost Egipta u planovima Washingtona. I toga su odjenom postali svjesni i obični Egipćani tokom demonstracija kada su vidjeli kakve su reakcije širom svijeta, onda su rekli: nas je Mubarak jeftino prodao, mi smo ipak neko. Naravno svaki lopov koji nešto ukrade ne može ono što je ukrao prodati u njegovoj pravoj vrijednosti, već mora smanjiti cijenu", naglašava Habashi.

Sada bi dakle cijena partnerstva za Zapadom mogla porasti. Zemlje na sjeveru Afrike i na Bliskom istoku bi nakon revolucija mogle zahtijevati suradnju sa Zapadom na ravnopravnim osnovama. Sonja Hegazy, ekspertkinja za Egipat u Centru za moderni istok u Berlinu promjene na sjeveru Afrike promatra više kao šansu, nego kao prijetnju:

„Ako pogledamo što je EU od 1995. godine željela ostvariti u regionu u okviru svog Procesa iz Barcelone, naime povećanje participacije, bolju preraspodjelu ekonomskih dobara među stanovništvom, legalnu migracionu politiku i poštivanje ljudskih prava onda vidimo da to nije funkioniralo jer ona za to nije imala partnera. Ali ukoliko Unija svoju vlastitu politiku u posljednjih 15 godina uzima ozbiljno onda ona ima mogućnost da zahvaljujući demokratski izabranoj vladi u zemljama regiona svoje ciljeve i ostvari.“

Smanjiti utjecaj lobija

Međutim to podrazumijeva da je Europa spremna partnerskim zemljama na sjeveru Afrike dati ista prava i dozvoliti pristup tržištima EU. To se prije svega odnosi na poljoprivredne proizvode:

„Svi oni koji se ovim bave, već 15 godina govore, da europski poljoprivredni lobi mora biti sveden u okvire i da mu mora biti rečeno da, ako želimo napraviti razmjenu na ravnopravnim odnosima, onda i sjevernoafrički poljoprivredni proizvodi moraju imati slobodan pristup europskim tržištima,“ kaže Hegazy.

Jaki farmerski lobi u nekim zemljama EU do sada je sve to sprečavao. "No ukoliko Europa želi demokratske i stabile države na sjeveru Afrike, onda ona mora pomoći da region stane na svoje noge i u ekonomskom smislu,“ poručuje Hegazy.

Autori: Bettina Marx / Zorica Ilić

Odg. ur.: Z. Arbutina