Europski parlament kritizirao sporost provedbe reformi u Turskoj

Dok je Europska komisija još prije dva dana završla svoju preporuku za ulazak Rumunjske i Bugarske u članstvo EU, uslijedila je rasprava o daljnjem proširenju i prije svega o najnovijem izvještaju Europskog parlamenta o Turskoj s kojom Europska unija već godinu dana vodi pristupne pregovore.

Oni zastupnici koji su tada smatrali da je pogrešno otvoriti pregovore s Turskom danas smatraju svoje mišljenje potvrđenim. Izvještaj kojeg je pripremio nizozemski konzervativni zastupnik Eurlings navodi čitav niz nedostataka u Turskoj koji sežu od uskraćenog prava na slobodno izražavnja te vjerskih i manjinskih prava preko položaja i prava žena i stanja u prvosuđu pa sve do uloge vojske i odbijanja turske vlade da prizna Cipar. Europski parlament ne posjeduje direktne mogućnosti utjecanja na pristupne pregovore, ali nakon završetka pregovora zastupnici moraju dati svoju suglasnost turskom članstvu u EU.

Rasprava u Strassbourgu dobar je pokazatelj opće atmosfere. Ona pokazuje sve veću skeptičnost prema članstvu Turske u Europskoj uniji. Sve veću podršku uživaju oni europski zastupnici kao njemački konzervativni političar Bernd Posselt koji ne vidi mjesto Turskoj u Uniji. „Turska nije europska zemlja“, rekao je Posselt u raspravi dodajući kako bi ulazak Turske previše proširio i nadišao mogućnosti Unij, oslabio, a možda čak i ugrozio postojanje Europske unije. Austrijski liberalni zastupnik Andreas Molzer otužio je Europsku komisiju - da kada je riječ o Turskoj - da redovito progleda kroz prste te da - kada je riječ o reformama - da se zadovoljava samo slovom na papiru. Drugi zastupnici pak smatraju da unatoč problema Turskoj treba ostaviti otvorenu europsku perspektivu.

Turski put prema Europi je važan i zbog dijaloga između kršćanstva i islama. Takvo mišljenje zastupa austrijski socijaldemokrat Hannes Swoboda koji je pak usamljen među austrijskim socijaldemokratima koji odbacuju tursko članstvo u EU. Takvo stajalište je zapravo u suprotonosti općeg mišljenja među europskim socijalistima koji su zatražili ublažavanje predstavljenog izvještaja o Turskoj, jer kako naglašavaju socijalisti – Turska bi se mogla udaljiti od Europe a demokratske i reformske snage u zemlji mogle bi oslabiti“-. Na izvještaj o Turskoj u Europskom prlamentu predano je čak 80 amandmana, što pokazuje intenzitet debate. Sporno je na primjer treba li naglasiti otvoreni karakter pristupnih pregovora s Turskom, kako to traže europski konzervativni, ili je potrebno naglasiti da je cilj pregovora članstvo, mišljenje koje zastupaju europski socijaldemokrati. Sporno je i pitanje priznanje turskog genocida nad Armencima. Oko tog pitanja postoje dvojbe – je li priznanje turskog genocida nad Armencima uvjet za nastavak pristupnih pregovora ili je ono uvjet za njihovo zatvaranje. Oko tog pitanja mišljenja su podijeljena i unutar političkih grupacija u Europskom parlamentu. Tako unutar socijaldemokratske skupine Francuzi i Belgijanci zastupaju vrlo čvrsto i oštro mišljenje. Koje formulacije će na kraju dobiti većinu je manje bitno, jer znak koji je upućen sa ove rasprave o Turskoj, usvajanjem izvještaja o Turskoj je vrlo jasan – kao i poruka upućena na adresu Ankare – Turska mora znatno pojačati i intenzivirati provedbu reformi.