1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Evropski obrazovni programi

Jannis Papadimitriou3. novembar 2006

Za različite obrazovne programe koje financira EU u razdoblju od 2007 do 2013 godine na raspolaganju stoji gotovo 7 milijardi Eura. Cilj je da se što većem broju ljudi omogući obrazovanje u inozemstvu.

https://p.dw.com/p/AVTd
Studij - sve češće u inostranstvu
Studij - sve češće u inostranstvuFoto: dpa

Naziv akcionog programa je ”Učenje čitavog života”. Ključne teme su mobilnost studenata, učenje stranih jezika i obrazovanje odraslih.

Najpoznatiji obrazovni program EU je svakako ”Erasmus”, kojim se osiguravaju stipendije od 200 Eura mjesečno za mlade koji sudjeluju u studentskoj razmjeni, a uz to postoje još i ”Comenius-Programm”, ”Leonardi da Vinci-Programm” i ”Grundtvig-Program”. Svim tim programima je cilj da podrže i omoguće boravak i studiranje u iznozemstvu, u nekoj od zemalja EU. Predsjednik odbora EU za kulturu i obrazovanje je Grk Nikos Sifunakis:

”Eprogram Erasmus omogućava studentsku razmjenu unutar EU. Ispiti koji su položeni za vrijeme boravka u inozemstvu, bez problema se priznaju i na matičnom fakultetu. Istovremeno se bitno pojednostavljuje birokratska procedura za same studente."

Jedan drugi program podrške studentima zove se ”Media”. Radi se o financijskoj podršci audio i video koprodukcijama. Godišnje se za ovaj program izdvaja 100 miliona Eura, čime se daje podrška evropskoj filmskoj i televizijskoj produkciji, kako bi se uspjeli suprotstaviti američkoj premoći, objašnjava Sifunakis:

”Posljednjih desetljeća ustanovili smo da evropsko kino nema više utjecaj na međunarodnu kulturnu scenu kao i šezdesetim godinama. To znači da gubimo ne samo na financijskom planu, već i na političkom i kulturnom.”

Kada je, međutim, riječ o zaštiti evropske filmske produkcije, EU se ne oslanja samo na programe podrške, već poseže i za administrativnim rješenjima: novim propisom za "Televiziju bez granica” uvode se kvote. Predviđa se da 50% svih filmova koji se prikazuju na televiziji budu evropskog porijekla, a 15% njih mora potjecati od manjih i srednjih produkcijskih kuća.