Evropski san ili noćna mora

U Ukrajini nije bilo tako velikog talasa protesta od takozvane "Narandžaste revolucije" prije devet godina. U zimu 2004. ljudi su bili izašli na ulice za demokratiju i budućnost svoje zemlje. Sada Ukrajinci ponovo demonstriraju. I opet se radi o demokratiji i budućnosti zemlje. I opet glavnu ulogu ima Viktor Janukovič. I opet je odluka prije svega u njegovim rukama: da li će Ukrajina ostati demokratska ili postati autoritarna država.

Prije devet godina ljudi su protestovali protiv Janukoviča, jer je želio da bude predsjednik, ali je zbog toga lažirao izbore. U međuvremenu, on je predsjednik Ukrajine. Ali, ljudi su ovih dana demonstrirali protiv njega, jer mu više ne vjeruju da svoju zemlju želi da vodi ka Evropi. Demonstrirali su protiv njega, jer strahuju da bi mogao da im oduzme ne samo evropsku perspektivu već i demokratiju.

Impresivni protesti uprkos policijskom nasilju

Zbog toga je u nedjelju (1.12.2013.) više od 100.000 ljudi u prijestonici Kijevu protestovalo protiv vlade i protiv predsjednika. Došli su iz svih krajeva Ukrajine. Studenti, radnici, ali i stariji ljudi, čak i porodice sa djecom - uprkos zabrinutosti da bi protesti mogli da eskaliraju. Vrlo upečatljivo, oni su naglasili da ne dozvoljavaju da im se zabrani da protestuju protiv vlade i predsjednika koji su iznenada zamrzli dugo pripremani sporazum sa EU i umjesto toga najavili da će opet tješnje sarađivati sa Rusijom.

Danima ljudi demonstriraju protiv ove odluke. Jer, evropski san o demokratiji i blagostanju, po uzoru na zemlje EU, sada je nestao i čak bi mogao da postane noćna mora: državna represija po modelu autoritarnih susjeda Rusije i Bjelorusije. To su pokazali strašni događaji u Kijevu u noći na subotu, kada su specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova bile ekstremno brutalne i bez upozorenja navalile na mirne demonstrante.

Politička prekretnica u Kijevu

Ukrajinci znaju za takve napade policije iz medijskih izveštaja o Moskvi i Minsku. U svojoj zemlji to nisu doživjeli od "Narandžaste revolucije". U glavnom gradu Kijevu praktično nije bilo sedmice bez demonstracija ili mitinga. Ukrajinci su se navikli da svoje demokratsko pravo na slobodu okupljanja iskoriste kreativno i šareno. Ali upravo sada, kada se radi tako važnom pitanju za Ukrajinu za koje ljudi veoma zainteresovani, policija na demonstrante ide pendrecima .

To bi mogla da bude politička prekretnica koju ljudi ne žele da prihvate. To takođe pokazuju masovne demonstracije u Kijevu. Ukrajinci ne dozvoljavaju da ih ućutkaju. Do sada, protesti u Kijevu i drugim gradovima Ukrajine, bili su uglavnom usmjereni protiv odluke vlade da odloži približavanje EU. Ali, poslije nasilja nad mirnim demonstrantima, protesti su dobili novi podsticaj: demonstranti ne zahtjevaju više samo promjenu kursa u spoljnoj politici, oni sada traže ostavku vlade i predsjednika.

Predsjednik je pod pritiskom

Opozicija, koja se već godinama uzalud bori za drugačiju politiku u Kijevu ojačana je ovim masovnim protestima. I ovo nije kraj, biće još protesta. Trenutno je nejasno kako će ukrajinsko rukovodstvo reagovati. Predsjednik Janukovič je pod ogromnim pritiskom. Jer, sada je suočen sa otvorenim protestom čak i u sopstvenim redovima. Neki poslanici su napustili njegovu stranku. Ostavku je podnio i šef predsjedničke administracije.

Godine 2004. tokom narandžaste revolucije, Janukovič je prihvatio protest naroda, poslije mnogo oklijevanja. Sada ponovo mora da donese odluku. Da li će i dalje poštovati pravo na okupljanje i slobodu izražavanja? Kako će reagovati na zahtijeve za ostavkom? Na ta pitanja on mora sada da odgovori ljudima u Ukrajini. A time će dati i odgovor na pitanje da li će evropski san za Ukrajince ipak postati stvarnost ili će to biti noćna mora autoritarne države koja nikada ne može biti dio Evrope.

Odgovorni urednik: Svetozar Savić