Evropsko srce i dalje kuca

Oni sve rade zajedno. Njegova kravata je bila iste boje kao njen sako. Zajedno spašavaju Ukrajinu, pomažu izbjeglicama i brane Evropu od populista. Poruka njemačke kancelarke i francuskog predsjednika je bila jasna: ništa nas ne može razdvojiti. Samo uz jak njemačko-francuski motoro Evropa može riješiti kako unutrašnje tako i vanjske probleme. Isto kao što su prije 26 godina zajedno za govornicom u Evropskom parlamentu nastupili Kohl i Mitterand. Tada se radilo o istočno-zapadnom konfliktu i ujedinjenju Njemačke i Evrope. Danas se radi o izbjegličkoj krizi i prijetećoj renacionalizaciji u EU. Veliki izazovi kako tada tako i danas.

Angela Merkel i Francois Hollande perfektno igraju svoje uloge. Oni neodlučne Evropljane podsjećaju na evropske sposobnosti, spremnost na pronalaženja kompromisa i njihovo hrabro sprovođenje u djelo. On u sumornim slikama upozorava na opasnost propadanja i kraja Evrope kakvu je poznajemo. Sadržajno nema odstupanja i razlika. Merkelova i Hollandes su manuskripte njihovih govora jednostavno mogli zamijeniti. To ne bi niko primjetio. Vjerovatno su govori između kancelarkinog ureda u Elisejske palate dobro dogovoreni. Stvarne razlike u mišljenjima, kada je riječ o privrednoj politici, gurnute su pod tepih.

Svoju želju za vodećom ulogom su nedvosmisleno dokazali i nacionalistima, separatistima, euro skeptičarima i osobama koje vječito kritikuju jasno im poručili: „Uspjećemo“. Ova kancelarkina riječ bi sada trebala važiti i u EU čak i ako se Briselu to ne dopada. Samo je pitanje da li će terapeutska poruka „Merkollandea“ djelovati kod onih, kojim je upućena, to su evropski građani. Njihovo povjerenje u Evropu je poljuljano i prije izbjegličke krize.

Hollande i Merkelova su ostali dužni dati konkretne prijedloge kako riješiti sirijsko pitanje ili razloge zbog kojih dolazi do bijega ljudi. U narednih nekoliko dana bi Njemačka i Francuska svoju želju za vodećom ulogom trebale potkrijepiti argumentima. Naredne sedmice želja postaje stvarnost jer na samitu šefova država i vlada članica EU mora biti donesena konačna odluka. Ostaje pitanje da li će „festival ljubavi“ iz Strazbura biti nastavljen jer na nivou EU postoji veliki broj različitih interesa kada je riječ o politici prema izbjeglicama ili azilu. Uz njemačko-francusko jedinstvo bi to u najmanju ruku moglo uspjeti. Bez njih to u Evropi ne bi bilo moguće“