Evropskom Unijom nemoguće upravljati

Evropskom Unijom, koja broji 27 članica, nemoguće je upravljati. Spor oko kompromisnog prijedloga evropskog Ustava pokazuje da evropske vlade uglavnom rade jedna protiv druge. Duga briselska noć pokazala je koliko je neophodna opsežna reforma sistema odlučivanja.

Poljska je željela pokazati koliko je ona važna u svemu tome. Njemačka kancelarka i francuski predsjednik nadmetali su se u vodjenju režije samita. Od prethodno proklamiranog zajedništva i solidarnosti zemalja Evrospke Unije malo toga se moglo osjetiti. U martu su šefovi država i vlada zemalja Evropske Unije obećali da će učiniti sve da ostvare progres kada je u pitanju zajednički evropski projekat. Iako to nije otvoreno rečeno jasno je da postoji Evropa sa takozvane dvije brzine. Veća grupa zemalja sama će nastaviti sa integracijom, dok će druge poput Poljske ili Velike Britanije namjerno zaostajati. To samo može naškoditi evropskoj ideji.

Poljskoj se nije smjelo izaći u susret sa toliko puno ustupaka. Njemačka kancelarka je, kao predsjedavajuća Evropskom Unijom, morala ostati tvrda. Ostale članice morale su Poljskoj zajednički i odlučno pokazati granice tolerantnosti. No, zajedništvo se nije moglo postići, dakle nastavljen je poker, dok iz njega nije proizašla formula, koja se nijednom gradjaninu Evropske Unije ne može kako treba objasniti. Dijelovi rastrganog sporazuma, ukoliko ga ratificiraju sve zemlje, stupiće na snagu, u različitim vremenskim okvirima. Sistem glasanja takozvanom dvostrukom većinom stupiće na snagu puno kasnije nego što je prvobitno planirano. Kakav je smisao svega to je za mnoge nejasno. Ako je cijelo glasanje dobro i pravedno, zbog čega nije odmah moglo da stupi na snagu. Ili, ako je sistem nepravedan, kako tvrdi Poljska, zbog čega nije potpuno stopiran? Uostalom, spor oko glasanja je ionako farsa, jer mnoga pravila se ionako gotovo nikako primjenjuju u praksi.

Posebno je upalo u oči ponašanje britanskog premijera Tony-ja Blaira, koji je u sjeni blokade poljskih blizanaca, od kojih je jedan predsjednik a drugi premijer, izdjestvovao druge promjene, iako je prije tri godine potpisao tadašnji nacrt evropskog Ustava.

Ponovo je sve ličilo na bazar, na nedostojanstvenu predstavu, koja je rezultirala drastičnim padom oduševljenja gradjana za projekat ujedinjene Evrope. Nakon ovog spektakla porašće skepsa u naredni krug proširenja, zemljama Balkana. Kako da Evropska Unija funkcionira sa 30 ili 34 države kad ne može ni sa 27? I šta je sa Turskom?

Bernd Riegert