Fejsbuk za sahrane i čitulje

„Ja sam mnoge stvari započeo i izmislio“, ponosno kaže bivši glavni i odgovorni urednik njemačkog magazina „Fokus“ Helmut Markvort. Ali ovako nešto, nikad. Virtuelno groblje na internetu: „To je, po meni, stvarno velika ideja. Svjetska ideja. Ja to zovem besmrtni portal, a mladi radije kažu: "Fejsbuk za mrtve.”

„Stejalajv“ (Stayalive) je naziv internet portala koji je osnovao 73-godišnji Helmut Markvort sa svojih pet mnogo mlađih partnera. U prilici ste da, još za života, kreirate svoju vlastitu „besmrtnost“. To, naravno, nije besplatno. Godinu dana virtuelne besmrtnosti košta 19,90 eura, deset godina – 100 eura, a za neograničenu besmrtnost mora da se plati 500 eura.

„Svako može da sagradi svoj sopstveni spomenik na internetu i to od hiljada elemenata“, kaže Markvort, a to znači da tu mogu da se nađu i recepti za omiljena jela, ali i omiljeni snimak sa „Jutjuba“ (Youtube). Na virtuelnom groblju „Stejalajv“ ima dovoljno mjesta za sve.

Smrt postaje sve važniji biznis na internetu

„Možete napisati svoju sopstvenu čitulju, postaviti omiljenu pjesmu, pa čak i jednim klikom miša odrediti ko to može da pročita i kada.“

U Njemačkoj godišnje umre oko 800.000 ljudi, objavi se oko 400.000 čitulja. To je tržište koje vlasnici internet-portala više ne žele da prepuštaju isključivo štampanim medijima. Pored stranice „Stejalajv“ postoji i memorijalni portal „emorial“ (Das Erinnerungs-Portal emorial).

Objavljivanje čitulje tu košta 19 eura, a sa fotografijom 29,75 eura. Svaka sljedeća fotografija plaća se 11 eura. U portalu „emorial“ tvrde da su do sada objavili više od 230.000 čitulja i tako postali najveće „virtuelno groblje“ na njemačkom govornom području.

Ni drugi ne posustaju

Od borbe za tržište čitulja ne odustaju ni veliki medijski sistemi. Osnivanjem portala „trauer.de“ u posao su se zajednički uključili izdavačka kuća „Holcbrink“ (Holzbrinck) i medijska grupa VAC (WAZ).

Takav razvoj događaja pažljivo prati evangelistička sveštenica Manuela Tajle. Ona potvrđuje da je tržište u ekspanziji, ali ukazuje i na to da je tuga koja prati smrt bližnjih ipak stvar intime.

„Iz mog iskustva stečenog u razgovoru sa ljudima nakon sahrane, zaključujem da oni ne žele svoju žalost da dijele sa drugima putem medija.“

Autori: K. Dojze, I. Đerković

Odg. urednik: S. Tanović