Festival istočno-evropskog filma u njemačkom gradu Cottbusu

Ovih se dana ne samo u pseudo-kasahstanskom filmu pod imenom "Borat" ne govori o takozvanom "divljem Istoku" nego je on prisutan i u brojnim filmovima mladih filmskih autora iz zemalja istočne Evrope, koji su ovih dana bili predstavljeni na sinoć završenom filmskom festivalu u njemačkom gradu Cottbusu. Naprimjer prema mnogima, jedan od najradikalnijih filmova ove godine je došao iz Madjarske, i zove se ”Taxidermia”. To je drugi po redu film 32-dvogodišnjeg György Palffija, koji je već prije tri godine sa svojim filmom pod naslovom ”Hukkle” oduševio njemačku filmsku publiku. ”Taxidermia” je sasvim svjesno uradjen šokantni film koji govori o igri sa vatrom na najintimnijim dijelovima tijela, zatim o “socijalističkim bljuvotinama” te o prepariranju životinja. Već na prethodnim festivalima u Budimpešti i u Cannesu ovaj kontraverzni ali i impresivni film je izazvao puno buke.

Voditelj festivala u Cottbusu, Roland Rust je naravno bio ponosan da je ovaj film takodjer prikazan i u njegovom gradu. Pored toga, prema njegovim riječima ove godine u Cottbusu nisu dominirali samo filmovi iz Češke te Rusije nego su naprimjer bila prisutna i dva filma iz Rumunije te Bugraske.

"Ne bih rekao da je vidno smanjen broj filmova iz Češke, Madjarske i još nekih zemalja, medjutim ovaj put su bili prisutni i drugi, barem u ovoj godini i nadamo se da će tako biti i ubuduće. Naravno da smo sretni da su ove godine u fokusu bili filmovi iz Rumunije i Bugarske, iako su pomenute zemlje predstavljene samo sa po dva filma. Nismo išli ciljano na to nego su to itekako snažni filmovi”

Rusiju je ovaj put predstavljao film sa sasvim drugačijim pogledom nego ranije ”na veliki otadžbinski rat”, film koji se zove ”Franz i Polina”. Radnja se odvija 1943. U jednom bjeloruskom selu kojeg su okupirale njemačke SS-jedinice. Franz, mladi naivni vojnik, pripadnik SS-trupa se zaljubi u lijepu 16-stogodišnju Polinu. Nekoliko dana njemački vojnici su donekle bili dobri prema tamošnjim mještanima, medjutim kasnije počinju sistematski te bez ikakvog upozorenja da ih ubijaju. Franz sa Polinom bježi i dolazi do partizana. Počinje odiseja i ovaj mladi par neprestano upada u različite frontove.

Medjutim onaj ko vjeruje da su istočno-evropski filmovi samo mračni, teški i deprimirajući, taj se vara. Naime na festivalu u Cottbusu je prikazan niz ”lakših” filmova kao što je madjarska komedija pod imenom ”Samo sex i ništa drugo” koji podsjeća na filmove Bridget Jones.

Inače posebno zanimljiv pomak su napravili filmovi iz Bugarske i Rumunije. O temama, kojima se bave filmovi iz ovih zemalja koji su ove godine prikazani u Cottbusu, voditelj festivala Roland Rust kaže:

"U obje ove zemlje i u Bugarskoj i Rumuniji je primjetna promjena generacija. Došli su konačno mladi ljudi. Tamo su naime duže vremena bili prisutni reditelji koji su se već etablirali te koji su i najviše uzimali ioanko malo finansijskih sredstava koja su u pomenutim zemljama izdvajaju za film. Sada je tu mlada generacija koja se bavi temama svoje generacije i tako vraća publiku u bioskope. U mnogim od tih filmova se postavlja pitanje: ići ili ostati. Naime granice u ovim zemljama su otvorene, dakle može se putovati. Mladi odlaze i imaju priliku da upoznaju i ostatak svijet, a kada se vrate, onda na svoju staru domovinu gledaju drugačije”.

Bosna i Hercegovina ovaj put nije imala svog predstavnika na filmskom festivalu u Cottbusu, no kako nam reče glasnogovornica press-centra Grit Lempke, možda će bosansko-hercegovački filmski radnici u Cottbus doći naredne godine.