Fijesta u znaku sve veće krize

Bez obzira na uvijek ugrijanu atmosferu na ulicama Madrida, u vazduhu se ipak osjeća i dodatna zabrinutost zbog ekonomske nestabilnosti u državi. Industrijska proizvodnja je značajno smanjena što ostavlja duboke posljedice po čitavu privredu Španije – države, poznate po fijestama u velikom broju gradskih taverni.

Ipak, dok se broj ljudi koji naručuju šunku i vino u posljednjih nekoliko mjeseci stalno smanjuje, sa druge strane sve je veći broj ljudi koji staju u red u narodnim kuhinjama. „Broj ljudi koji se hrane kod nas uvećao se za 80 odsto. Puni smo! Nemamo mogućnosti da primamo još ljudi“, kaže Hoakin Kalvo iz katoličke humanitarne organizacije „Karitas“.

Talas otkaza

Građevinarstvo popunjava državni budžet u Španiji više nego u bilo kojoj drugoj državi. Kada je tržište nekretnina naglo oslabilo, država se našla pred velikim dužničkim problemom. To je bilo praćeno porastom nezaposlenosti. Ulje na vatru dolila je odluka vlasti da se zaposlenima u javnom sektoru smanje plate radi uravnoteženja budžeta i smirivanja finansijskog tržišta.

Nedavni protest protiv tih mjera smatra se prvim odmjeravanjem snaga vlade i sindikata koji upozoravaju da će organizovati generalni štrajk ukoliko vlada uvede i reforme tržišta rada suprotne interesima radnika.

I, upravo je izuzetno kruto tržište rada najveći problem u Španiji, kaže profesorka ekonomije Gajle Alard. „Čim je ekonomska kriza nastupila, usljed rigidnosti ovdašnjeg tržišta rada, uslijedio je talas otkaza, brže nego u bilo kojoj drugoj državi“, ukazuje Alardova.

Dvije trećine radnika u Španiji ima siguran posao, jer je poslodavcima veći finansijski teret ukoliko nekome uruče otkaz. To, sa druge strane, ostavlja na cedilu jednu trećinu ljudi koji nemaju trajni radni odnos.

Od 2007. godine nezaposlenost u Španiji porasla je na čak 20 odsto. Uz to, značajno opadanje poreskih prihoda i porast socijalnih izdataka, bilo je praćeno porastom državnog deficita. Tako Španija, uz Grčku i susjedni Portugal, čini trougao država koje su izazvale gnjev ostalih članica evrozone. Krivicu za to, osim sadašnjice, snosi i prošlost. Tačnije, jedna ličnost iz ne tako davne španske prošlosti – general Franko.

Španci vjeruju u euro, ali…

Profesor ekonomije Havijer Dijaz-Himenez smatra da je poslije smrti diktatora prije 35 godina, državi ostao kao zavještanje krut sistem na tržištu rada. „Ljudi su tada imali garantovan doživotni posao. Bilo je malo kretanja na tržištu rada. To je s druge strane rezultiralo gubitkom političke slobode“, podsjeća profesor Dijaz-Himenez.

Španci danas demokratiju mjere članstvom u Evropskoj uniji i stoga ne čudi što je Španija jedna od najodanijih država evropskom kursu, budući da ne naglašava pitanje suvereniteta i nacionalnog osjećanja koje je aktuelno u većini država članica EU. Moderni Španci su zadovoljni što je euro zamijenio nacionalnu valutu pezos. I zato sada mnogi strahuju za budućnost njihovog članstva u eurozoni.

Ipak, i samo povjerenje u euro moglo bi da se nađe na testu. Španski partneri u Uniji su dobrano pritisli rukovodstvo države da uvede drastične mjere štednje kako bi ispunila svoje dužničke obaveze. Tržište rada prilično je uzdrmano, a radnici su najavili seriju štrajkova. Hoće li stanovnici Iberijskog poluostrva članstvo u evrozoni doživjeti kao neku vrstu nove tiranije?

Autori: Štefan Beard/Relja Božić

Odg. urednik: Zorica Ilić