Fischer China

Smrtna kazna, Tibet, Taiwan, - njemcki ministar vanjskih poslova Joschka Fischer jucer u Pekingu nije propustio ni jednu od ovih skakljivih tema. Kinezi nisu navikli na tako ostre kritike Nijemaca zbog kineskog nepostivanja ljudskih prava, tim prije sto je politika prema Kini- kancelarova stvar. Zato Schröder jednom godisnje putuje u Kinu u pratnji velike privredne delegacije, i po pravilu ne prica o nepostivanju ljudskih prava.

Joschka Fischer je za razliku od kancelara posljednji put bio u Kini prije 3 godine. Ali vec u proljec ove godine su ga u Kini omrzli: tada je, naime, u komisiji UN-a za pitanja postivanja ljudskih prava u Zenevi, punom parom kritikovao kinesku vladu. Iako je politicka situacija bila nepovoljna, Fischer je trebalo da privoli Kinu da podrzi Njemacku u nastojanju da dobije stalno clanstvo u Vijecu sigurnosti. Schröder je u decembru s tim u vezi pominjao ukidanje embarga na oruzje koje je Njemacka uvela Kini nakon gusenja demokratskog pokreta. Embargo Peking dozivljava kao diskriminaciju.

Ali i nakon 15 godina od masakra na Trgu Tiananmen ovo poglavlje nije zavrseno- sto pokazuje i slucaj penzioniranog vojnog zapovjednika Jiang Yanyonga koji je, nakon sto je zahtijevao od Narodnog kongresa oficijelno preispitivanje demokratskog pokreta, pocetkom juna odveden u zatvor, da bi izmijenio svoje stavove. Prenje mozga bila bi prava rijec za ovakav postupak. Zbog slicnih slucajeva kao i zbog prakse izricanja smrtne kazne- bas nekako prija kad jedan njemacki politicar jasno i glasno progovori protiv svega toga, i to univerzalnim rijecima, priznatim u cijelom svijetu. Od ovog proljeca ljudska prava imaju vaznost ustava u Kini.

Slabijeg znacaja je pitanje da li se Fischer potrudio samo da bi zadovoljio birace, i da li je kancelar zaduzen za dobar a Fischer za kriticki stimung u Kini. Ako su odnosi izmedju Kine i Njemacke dobri- onda je kritika medju prijateljima dozvoljena.