Fotograf iz Aušvica

Pred jednom od bivših baraka Aušvica od crvene cigle nalaze se dvije moćne ploče od kamena. Tadašnji zatočenici, koji su se nalazili u grupi za gradnju cesti, morali su ih vući golim rukama, sjeća se preživjeli Aušvica Wilhelm Brasse (Vilhelm Brase): "Umjesto konja, poljski sveštenici su bili upregnuti da vuku te komade stijena. Za tako težak komad trebala su zapravo četiri konja, a oni su stavili dvadeset Poljaka koji su ih vukli cijeli dan, tamo-vamo. Ako bi jedan pao, komad stijene bi pao preko njega i ubio ga.

Deportacija

Wilhelm Brasse bio je uhapšen u ljeto 1940. i deportovan u Aušvic, nakon što je pokušao pobjeći od nacista u Mađarsku. Do danas se ovaj 92-godišnjak prisjeća ciničnih riječi komandanta logora Karla Fritzscha (Karl Frič): "Ovo nije sanatorijum. Ponavljam, ovo nije sanatorijum. Ovo je koncentracioni logor. Jevrej ovdje živi dvije sedmice, crkveno lice tri, a obični zatvorenik tri mjeseca."

Brasse je preživio strahote Aušvica jer je znao fotografirati. On je napravio portrete zatočenika, koji danas vise u hodnicima baraka, u kojima su zatočeni spavali. 100 do 150 puta on je gledao smrti u oči, dok je škljocao fotoaparatom. "Stalno pred očima imam tu sliku, sliku užasnog straha u očima." Dr. Josef Mengele, koji je kao doktor od 1943. počeo raditi u Aušvicu, odmah je spazio mladog fotografa. Brasse je morao dokumentirati pseudo-medicinske eksperimente ljekara koji su radili u Aušvicu: "Tada je došao Dr. Craemer sa dva zatvorenika i naredio mi da ih slikam. Čim sam izvršio zadatak, on im je ubrizgao smrtnu injekciju. Potom je naredio dvojici poljskih ljekara da iz svježeg tijela izvade jetru. Prof. Dr. Craemer je istraživao kako izgleda jetra kod potpuno izgladnjelog čovjeka."

Drugo zanimanje

Wilhem Brasse bio je očevidac užasnih zločina. Nakon rata pokušao je raditi kao fotograf ali je kada je trebao uslikati lice neke žene, u njemu su se pojavljivale slike preplašenih i poniženih jevrejki iz Aušvica. Tada je promijenio zanimanje i nikada više nije dotakao foto-aparat. Sa svojom suprugom Stanislavom u posljednje 62 godine nije progovorio ni riječ o Aušvicu. Na 65. godišnjicu od oslobađanja Aušvica on će biti tamo. Ponovo će vidjeti svoje sapatnike iz logora. Svake godine se smanjuje broj preživjelih, a time i sjećanje na mašineriju za uništavanje ljudi i sve ono šta se odvijalo iza bodljikave žice. Važno je stalno na to podsjećati, kao što je važno pomirenje, kaže Brasse i zaključuje: "U sebi ne nosim mržnju. Bilo mi je samo strašni neprijatno da Nijemci rade tako strašne stvari, jer sam poznavao Nijemce, bili su moji susjedi, to su bili civilizovani ljudi. A ovdje u Aušvicub su SS-ovci bili strašni neljudi..."

Autor: Ludger Kazmiercak/Jasmina Rose

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić