1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Francuska je ispravno postupila

16. septembar 2010

Francuska je, kao prva zemlja u Europi, donijela odluku o zabrani nošenja burke. Odluka francuskog Parlamenta ne predstavlja ograničavanje religijskih sloboda, smatra Bernd Riegert.

https://p.dw.com/p/PCgj
Ženama koje nose burku u javnosti sada prijeti kazna od 150 euraFoto: DW/Stephanie Dötzer

Zabrana nošenja burke, koju je odobrio francuski Senat, je ispravna. Ta odluka nema nikakve veze sa netolerancijom ili sa ograničavanjem slobode vjeroispovijesti. Prekrivanje lica, bilo nošenjem burke ili nikaba, je prepreka za integraciju prvu vrste, koju europsko društvo ne može trpiti. Nošenje burke u prevodu znači sljedeće: „Ne želim imati ništa s tobom. Ti ne smiješ vidjeti moje lice.“ Prekrivanje lica nije dio slobode religija, već samo tradicionalni način da se žene liše njihove osobnosti i samostalnosti. Stoga je zadiranje zakonodavca u pravo pojedinca da se oblači kako želi u ovom slučaju legitimno.

Rasprave u brojnim zemljama

Francuska je prva zemlje EU koja je zabranila nošenje burke u javnosti. No nipošto nije jedina zemlja u kojoj se diskutira o ovoj temi. Belgija je na putu donošenja sličnog zakona. U Danskoj može biti zabranjeno nošenje burke u javnim ustanovama. U Nizozemskoj, Švicarskoj i Španjolskoj se raspravlja o zabrani nošenja burke. U Italiji je još od 1975. godina na snazi zabrana potpunog pokrivanja. Ni u Francuskoj nije eksplicitno navedeno da je zabranjeno nošenje muslimanske marame, već je riječ uopćeno o prekrivanju lica. I u Njemačkoj se već dugo očekuje rasprava o ovom pitanju. Pri tome je prije svega riječ o pravima žena, a ne o netrpeljivosti prema islamu. Naravno situacija u Velikoj Britaniji je drugačija. Konzervativno-liberalna Vlada u Londonu nažalost odbija zabraniti potpuno prekrivanje lica.

Stroga Turska i liberalna Njemačka

Raspravu o potpunom pokrivanju lica ne bi trebalo miješati sa debatom o nošenju marame, ili bolje rečeno turbana. U državnim institucijama ovi navodni simboli islama nemaju šta tražiti baš kao ni simboli kršćanstva. Odvojenost crkve od države predstavlja jednu od bitnih tekovina prosvjetiteljske Europe. U Turskoj je nošenje marame, odnosno turbana označeno kao političko-religiozni simbol zbog čega studentice ne smiju pokrivene dolaziti na fakultet. Ovu odluku je potvrdio i Europski sud za zaštitu ljudskih prava. No tako stroga pravila kao u Turskoj ne važe svugdje u Europi. Primjerice učenice i studentice u Njemačkoj smiju nositi maramu iako to otežava proces integracije.

Nisu svi rasisti

Žalosno je da, posebice u Nizozemskoj i Njemačkoj, desničarski pokreti kritiku islama koriste u svrhu postizanja vlastitih ciljeva. Unatoč tome treba biti svjestan sljedećeg: Nije svako onaj ko kritikuje i islamsku tradiciju smatra patrijarhalnom zaostalošću zbog toga neonacist i rasist.

Rasprava u brojnim europskim državama pokazuje da kod brojnih ljudi postoji određena nelagoda prema osobama koje imaju potpuno pokriveno lice. Burka je u Francuskoj, Belgiji ili Njemačkoj ekstremno rijedak komad odjeće. Žene, koje su je do sada morale nositi, doduše neće zabranom nošenja burke biti oslobođene, već zapravo prije potpuno izolirane u svojim kućama. Utoliko zabrana nošenja burke kada je riječ o procesu integracije daje malo doprinosa. No borba protiv izopačenog shvatanja slobode religije, koje je u suprotnosti sa europskim vrijednostima, treba biti nastavljena.

Autor: B. Riegert (Z. Ilić)

Odg. urednik: Belma Fazlagić-Šestić