Francuska u potrazi za predsjednikom države

Dok oko svih ostalih velikih predizbornih tema vladaju velika razlike tri od četiri najizglednija kandidata za drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj oko najvećeg broja pitanja europskih subvencija francuske poljoprivrede su složni.

Samo u jednome postoji složnost između kozervativnog Nicolasa Sarkozyja, socijalistkinje Segolene Royal i kandidata stranke centra Franciosa Bayroua, a to su velikodušne subvencije koju Europska unija svake godine plaća francuskim poljoprivrednicima u okviru zajedničke agrarne politike, skraćeno CAP.

Francuska ima najveću korist od novca iz europskog proračuna koji je određen za poljoprivredu, koji iznosi gotovo polovicu ukupnog proračuna Europske unije. Gotovo četvrtina svih subvencija za poljoprivredu – oko 9,4 milijardi eura – svake godine dobivaju od Bruxelles poljoprivrednici u Francuskoj.

Borba za podršku ruralnih birača

No ovakva velikodušnost ima i svoju priču. Jedan od glavnih razloga za francuski interes za europski savez država je taj da je Pariz htio stvoriti tržišta za agrarne proizvode i subvencije za svoje poljoprivrednike. Taj princip u Francuskoj svim snagama čuvali su i štitili ne samo brojni i ratoborni seljaci na demonstracijama i blokadama cesta, već je tu bio i najveći šampion u proteklih 12 godina, sam francuski predsjednik Jacques Chirac, kojeg je podržavala upravo ruralna Francuska. Moćno udruženje francuskih poljoprivrednika FNSEA (Fédération nationale des syndicats d'exploitants agricoles) već sada žali za Chiracom. Zbog toga se i vodi velika borba između Chiracovih nasljedika Sarkozyja, Royal i Bayroua – tko će pridobiti podršku poljoprivrednika te kako zadržati i obraniti nastavak velikih subvencija iz Bruxellesa za francusku poljoprivredu, prije svega što unutar Europske unije sve više rastu kritike zbog visokih agrarnih subvencija koje dobiva Pariz.

Zajednička europska agrarna politika – CAP

Sarkozy je obećao da će se 2008. godine kada je predviđena reforma i preispitivanje europske zajedničke agrarne politike, boriti za interese francuskih proljoprivrednika. U više navrata je izjavio kako je CAP vrlo dobar instrument za modernizaciju francuskog agrara, te da visoki financijski iznos nije “ni nepravedan ni pretjeran”. Poljoprivrednicima Sarkozy je dao do znanja da ako dobije izbore tada će “francuski poljoprivrednici moći živjeti od postignutih korektnih cijena i subvencija”. I socijalistička kandidatkinja Segolene Royal je izjavila kako ima srca i za seljake: “Ima budućnosti za ruralnu Francusku, ako se određena pravila promijene i ako javna podrška i subvencije odlaze onim poduzećima koje proizvode kvalitetne proizvode i stvaraju radna mjesta”. Posebne subvencije Royal želi za biološku poljoprivredu i proizvodnju biološkog goriva. Royal želi zajedno s udruženjima poljprivrednika pripremiti reformu CAP-a.

Kandidat centra Francios Bayrou također brani subvencije i smatra da one predstavljaju “kompenzaciju za umjetno niske cijene proizvoda”. Budućnost poljoprivrede ovisi o stvaranju “velikog tržišta sa zagarantiranim cijenama” za proizvođače, smatra Bayrou.

Zanimljivo je kada govorimo o zajedničkoj europskog agrarnoj politici da samo devet posto građana Europske unije točno zna o čemu se radi dok 54% za to nikada nije čulo. Najbolje s tom politikom su upoznato Francuzi (64%), što i nije čudo jer imaju najveću korist, na drugom su mjestu Irci (61%), a na trećem Poljaci (60%).

Opasnost zbog novog kruga WTO-a

Sarkozy, Royal i Bayrou se slažu i kada je u pitanju najveća opasnost za pružanje pomoći francuskoj proljoprivredu. Sva tri kandidata se zalažu za nastavak subvencija Europske unije za izvoz i odbacuju daljnje ustupke Europske unije u pregovorima oko novog sustava trgovine. Prije svega Brazil optužuje Europu da državnim subvencijama intervenira u međunarodnoj konkurenciji. Francuska pozicija je odlučujuća, a poljoprivreda je najveći problem pregovora WTO-a iz Dohe.