Francuska vlada mora se probuditi

Trg Jussieu, neposredno prije 13-st sati.Na suprotnoj strani uzdižu se ne toliko uočljive metalne i betonske gradjevine pariškog univerziteta.Tu je i jedna grupa studenata koja se uz pjesmu i porciju supe pokušava da zagrije pred predstojeće velike demonstracije.

Adrien, student istorije ima 19-st godina i tu je još od šest sati ujutro.Sa prijateljima na jednom improviziranom informativnom štandu dijeli letke.Glavna tema u njihovim razgovorima je reforma tržišta rada koju je planirao francuski premijer De Villepin.

Prema njoj poslodavci mogu mlade ljude koji su započeli da rade, u prve dvije godine bez ikakvog obrazloženja otpustiti s posla.Kako kaže de Villepin, to je već isprobano sredstvo kako bi se povećao broj radnih mjesta.No Adrien i njegovi istomišljenici to ne vide tako:

„Situacija na tržistu rada je uvijek bila nesigurna, sada se ta nesigurnost još i institucionalizira.Smatraju nas idiotima kada kažu da će se na taj način povećavati broj radnih mjesta.Jednostavnije je osloboditi se ljudi i onda šef na poslu ne treba više da nudi nikakve neograničene ugovore.Onda će postojati još samo taj oblik ugovora“, kaže Adrien.

I on i njegov kolega sa studija Michael se nadaju da će velike demonstracije probuditi vladu.Inače bi još samo Coneseil Constitutionel, francuski ustavni sud mogao da poljulja ovaj zakon, kaže Michael:

„Ustavni sud će svoju presudu donijetu u četvrtak.Ako on ustanovi da zakon nije u skladu sa ustavom, onda se de Villepin još može izvući iz svega a da pri tom ne izgubi ugled, medjutim njegova politička karijera je već prošla“.

Jedan stariji gospodin koji se radoznalo približio informativnom stolu takodjer nije za planirani zakon ali iz sasvim drugih razloga nego studenti:

„Ja vodim vodim jedan veliki ured za nekretnine i smatram da je ovaj novi zakon samo prepreka koju su izmislili birokrati te koji nema nikakve veze sa realnošću neke firme.Moj problem je kako pronaći kvalitetne ljude koji dobro poznaju pravo i privredu, koje mogu da zaposlim.Najbolje bi bilo kada bi svaki poslodovac mogao da sklopi slobodne ugovore sa radnicima bez toga da se u to miješa država“, kaže on.

Signal za pokret.Oko dvije stotine demonstranata – studenata, docenata, predstavnika sindikata, po jakoj kiši kreće prema Trgu Italije, Place d’Italie.Sa tog mjesta će započeti veliki protestni marš.

Dvije djevojke, Julie i Anne na rubu ulice sa skepsom promatraju povorku s demonstrantima.Toga dana u Parisu su zatvorene banke, pošte i mnoge druge javne ustanove.No to je u glavnom gradu Franucuske gotovo svakodnevica, isto kao i štrajkovi u metrou te autobuskom i željezničkom saobraćaju.Anne je studentica prava.Ona ističe:

„Štrajk je sigurno dobro sredstvo kako bi se skrenula pažnja, ali možda bi se moglo pronaći neko više demokratsko sredstvo.Niko nas nije pitao za mišljenje i ja bih rado ponovo išla na nastavu.Nešto se mora uraditi protiv nezaposlenosti, ali meni kao Engleskinji teško pada da demonstriram za prava koja inače u Evropi niko ne uživa.Socijalno osiguranje u Francuskoj je veoma visoko, tu se jednog dana mora napraviti kompromis kako bi se broj nezaposlenih smanjio“.

Na trgu Place d’Italie, policajci sa šljemovima i zaštitnim pancirnim prslucima.U jednoj ruci štitovi u drugoj palice.Grupe i grupe demonstranata dolaze iz svih gradskih četvrti, stvara se jedna ogromna kolona koja se kreće u prvacu Trga Republike.Tu je više stotina hiljada ljudi, tačan broj niko ne navodi.Adrien i njegovi prijatelji su u svakom slučaju zadovoljni.Oni smatraju da je to veliki uspjeh za studente.Nakon višesatnog uzvikivanja parola njihovi glasovi su definitivno na izmaku.