Francuski šarm i američki pragmatizam na čelu MMF-a

Ona je bila prva žena na mjestu ministrice financija Francuske, prva ministrica financija u okviru G-8, a sada je prva žena na čelu Međunarodnog monetarnog fonda. Odluku o njenom imenovanju na čelo MMF-a donio je Upravni odbor ove institucije na sjednici održanoj u Washingtonu u utorak (28.06.). Lagarde na ovoj poziciji nasljeđuje svog sunarodnjaka Dominique Straussa-Kahna. Kahn je podnio ostavku nakon što je osumnjičen da je seksualno napastvovao sobaricu u jednom hotelu u New Yorku. Protiv njega se trenutno vodi sudski postupak.

Do sada je važilo nepisano pravilo da poziciju šefa MMF-a dobija Europljanin. No Lagarde je kao kandidatkinja Europljana imala podršku ne samo sa Starog kontinenta, već i od strane Organizacije za sigurnost i suradnju. A kako bi dobila i širu podršku Lagarde je prošlih sedmica proputovala cijeli svijet. Sa svojim obećanjem da će se založiti da zemlje u razvoju ubuduće budu bolje zastupljene u MMF-u uspjela je dobiti podršku ne samo Afrikanaca, već i zemalja u ubrzanom industrijskom razvoju kao što su Indija i Kina. I Rusija je signalizirala svoju podršku Lagardovoj. A kratko prije glasanja dobila je i podršku američkog ministra financija Timothy Geithnera.

Amerikanci skupa sa europskim zemljama imaju više od polovine glasova u MMF-u zahvaljujući čemu imaju dovoljnu većinu kako bi donijeli odluku o rukovodstvu ove institucije. Kada je izbor Francuskinje podržao i Brazil bilo je jasno da njen jedini protivnik – šef meksičke Centralne banke Agustin Cartens – praktično nema šansi.

Uske veze sa SAD-om

Christina Lagarde za Amerikance sigurno nije idealna kandidatkinja. No, ona unatoč tome ima bliske veze sa SAD-om. Ona je završila koledž u SAD-u, te je potom skupljala političko iskustvo kao praktikantkinja kod republikanskog senatora Williama S. Cohena koji je kasnije postao ministar odbrane SAD-a. Nakon tog iskustva vratila se u Francusku gdje je studirala pravo i engelski jezik i potom započela odvjetnički posao u američkoj advokatskoj firmi Baker i McKenzie u Parizu. Nakon 18 godina ponovo se vratila u SAD kako bi radila kao šefica u centrali ove advokatske tvrtke u Chicagu. 2005. godine bivši francuski premijer Jean-Pierre Raffarin ubijedio ju je da se vrati u Francusku i započne političku karijeru.

Iz američkog iskustva sa sobom je ponijela svoj pragmatični, anglosaksonski pristup problemima. Zbog toga su je na početku karijere Francuzi ismijavali kao neatraktivnu.

Sličnosti sa Kahnom

U ekonomsko-političkom smislu Lagarde slijedi sličan kurs kao njen prethodnik Strauss-Kahn: za tržišnu ekonomiju, za globalizaciju, ali bez jasnih pravila igre. Ona želi, baš kao i francuski predsjednik Nicola Sarkozy, da MMF postane jedna vrsta Svjetske ekonomske vlade. Pri tome joj njeni kontakti u ekonomskom i financijskom svijetu, koje je skupila do sada, mogu biti od velike koristi.

Njena profesionalna prošlost bila je besprijekorna sve do jednog slučaja koji bi joj mogao napraviti probleme i kada je riječ o novom poslu u Washingtonu. Lagarde je kao ministrica 2007. godine donijela odluku u slučaju višegodišnjeg sukoba između poduzetnika sklonog skandalima, Bernarda Tapie i bivše državne banke Credit Lyionnais. Shodno njenoj odluci Tapievo preduzeće dobilo je odštetu od države u visini od 285 miliona eura. Lagarde je sada osumnjičena da je iskoristila svoju poziciji kako bi Tapieu omogućila da odbije ogromu novčanu sumu iz sredstava poreznih obveznika. Francusko pravosuđe bi 08. jula trebalo donijeti odluku o tome hoće li podići tužbu protiv Lagardove zbog zloupotrebe položaja.

Autor: I. Wrede/H. Boehme/Z. Ilić
Odg. urednik: Mehmed Smajić