1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Franz Beckenbauer: „Kaiser“ njemačkog nogometa

8. januar 2024

Franz Beckenbauer je preminuo u 79. godini života. „Kaiserovu“ karijeru su obilježili brojni uspjesi i pokoja afera. Beckenbauer je osvojio titulu prvaka svijeta i kao igrač i kao trener „Elfa“.

https://p.dw.com/p/4b0CT
Franz Beckenbauer
Franz Beckenbauer (snimka iz 1977. sa Sajma igračaka u Nürnbergu)Foto: Werek/dpa/picture alliance

"On je bio i ostao čista sreća za njemački nogomet. Nikada nije bilo nekog boljeg od njega. Nikad neće biti nekog boljeg od njega." To je Beckenbauerov suigrač Günter Netzer napisao povodom 65. rođendana „Kaisera" Franza. Bilo je to 2010. Ni Netzter, a ni milijuni ljubitelja nogometa u Njemačkoj i diljem svijeta tada nisu slutili da će u godinama koje slijede, pogotovo od 2015., u posljednjim godinama Kaiserovog života, na Beckenbauerov lik i djelo pasti i mračna sjena.

Kao nogometaš je Beckenbauer, rođen 1945. u Münchenu, bio neprikosnoveni lider na travnjaku. Nadimak „Kaiser" nije bio bez razloga. Beckenbauer je bio vladar terena. Postoje različite teorije o tome kako je to dobio taj nadimak. On sam je obično znao reći da je sve počelo 1971., kada je nakon jedne prijateljske utakmice minhenskog Bayerna u Beču fotografima pozirao pored biste austrijskog cara (Kaisera) Franza I. (Franje I.) – i da je od tada Kaiser njegov nadimak. Drugi izvori kažu da je „Kaiser Franz" rođen u finalu Kupa 1969., u utakmici protiv Schalkea. Beckenbauer su, tvrde oni, nakon faula nad protivničkim igračem Reinhardom „Stanom" Libudom (nadimak „kralj Westfalena"), glasno izviždali navijači Schalkea. A Beckenbauer im je odgovorio na svoj način: ispred tribine s navijačima Schalkea je 40 sekundi žonglirao s loptom. Kako bi opisali tu provokaciju nakon prekršaja nad „kraljem", reporteri su za minhenskog igrača iskoristili pojam „Kaiser" (car), tvrdi se.

 Franz Beckenbauer u dresu Bayerna
"Kaiser" Franz Beckenbauer u dresu BayernaFoto: Werek/dpa/picture alliance

Moderni libero

Beckenbauer je kao igrač bio utjelovljenje modernog libera, koji je bio pozicioniran malo ispred obrambene linije. Glava uvijek gore, grudi naprijed, to je bila njegova poza u kojoj je organizirao igru – ili je ubrzavao svojim preciznim, dugim dodavanjima, a često je to činio vanjskim felšom. Njegovo držanje tijela na terenu je djelovalo Pomalo arogantno, distancirano, što bi Nijemci rekli „kaiserlich", carski. Nogometni znalci su bili svjesni da je Beckenbauer jedan od najboljih igrača svijeta, ali on nikada nije bio ljubimac publike. „Bio sam na glasu kao arogantan tip, s arogantnim stilom igre”, znao je kasnije govoriti „Kaiser" Franz.

Kao 13-godišnjak se priključio FC Bayernu, za koji je nastupao u kasnim 60-im godinama i sjajnim 70-im, u kojima je ostvario svoje najveće uspjehe na klupskoj razini. Sve do odlaska iz Bayerna, odlaska iz Münchena 1977. on je bio kapetan momčadi koja je osvojila četiri titule prvaka Bundeslige, četiri titule osvajača Njemačkog kupa, 1967. trijumfirala u Kupu pobjednika kupova, od 1974. do 1976. tri puta zaredom osvajala Kup europskih prvaka, a 1976. i titulu najbolje momčadi svijeta.

Prvak svijeta i Europe

Beckenbauer je od 1971. kapetansku vrpcu nosio i u reprezentaciji SR Njemačke. On je bio prvi igrač „Elfa" koji je apsolvirao više od 100 utakmica za svoju zemlju, ukupno 103. „Kaiser" je izabranu vrstu DFB-a (Njemački nogometni savez), u kojoj su nastupali i njegovi suigrači iz Bayerna Sepp Maier, Paul Breitner, Uli Hoeneß i Gerd Müller, odveo do titule prvaka Europe 1972. A dvije godine kasnije i do svog najvećeg uspjeha u igračkoj karijeri – pobjede na Svjetskom prvenstvu 1974. I to na domaćem terenu.

U poznim godinama svoje igračke karijere Beckenbauer je prešao u SAD, gdje je u New Yorku igrao s brazilskom superzvijezdom Peléom i osvojio tri titule prvaka američke lige. Svoju petu titulu prvaka Bundeslige „Kaiser" je osvojio 1982., u dresu HSV-a. Najzaslužniji za njegov povratak u njemački klupski nogomet je bio tadašnji menadžer Hamburga, Günter Netzer. A posljednju sezonu svoje aktivne karijere na travnjaku legendarni libero je proveo u svom bivšem klubu, njujorškom Cosmosu. Duga je lista priznanja u njegovoj karijeri. Četiri puta je bio njemački nogometaš godine. Dva puta Europe. „Kaiser" je u jednom izboru proglašen za „najboljeg njemačkog igrača 20. stoljeća".

Igrač koji trenira…

U načelu je Beckenbauer već kao nogometaš bio igrač koji zapravo trenira, napisao je jednom zgodom sportski novinar Hans Blickensdörfer. I nikoga nije začudilo da se „Kaiser" 1984., nakon kraja nogometne karijere na travnjaku, preselio na trenersku klupu. I to ni više ni manje nego kao „timski šef” nacionalne reprezentacije. Tu je titulu DFB doslovno morao izmisliti za „Kaisera", jer Beckenbauer u to vrijeme nije još bio apsolvirao trenersku akademiju, nije dakle uopće posjedovao trenersku licencu. Kasnije ju je dobio, kao počasnu nagradu…

U Meksiku 1986. je DFB-ova izabrana vrsta s Beckenbauerom izgubila tek u finalu protiv Argentine. Ali između "timskog šefa” i momčadi je zaiskrilo. Beckenbauer je bio bijesan na neke igrače koji su se u momčadsku bazu vratili kasnije nego što je to bilo dogovoreno, nazvao ih je „idiotima". Četiri godine kasnije sve se to zaboravilo. U sjećanju je, nakon finalne pobjede nad Argentinom (1:0) ostala scena kako usamljeni Franz Beckenbauer hoda po travnjaku rimskog stadiona, s rukama u džepovima, zamišljen. Ta je scena obišla svijet.

"Rezervni šef njemačke diplomacije"

Činilo se da uspijeva sve što Beckenbauer dotakne. Dva puta je „uskakao" na klupu FC Bayerna, kao privremeni trener: 1994. je nakon otkaza Erichu Ribbeku s Bavarcima osvojio titulu prvaka, a 1996. kao nasljednik Otta Rehhagela i Kup UEFA. Beckenbauer je u to vrijeme zapravo već obnašao dužnost predsjednika FC Bayerna, ukupno je 15 godina proveo na čelu njemačkog rekordnog prvaka. Kao dužnosnik je bio aktivan i u redovima Njemačkog nogometnog saveza.

Od 1998. je „Kaiser" je bio član Predsjedništva DFB-a. Nešto kasnije je postao šef Organizacijskog odbora SP 2006. Nikoga nije iznenadilo da je upravo „Kaiser" bio zaslužan za činjenicu da su Nijemci dobili pravo organizacije Mundijala, a ni činjenica da je turnir bio tako uspješan da ga se Nijemci i danas sjećaju kao „ljetne bajke" ("Sommermärchen"). Magazin Der Spiegel ga je jednom nazvao „rezervnim šefom njemačke diplomacije", koji se „politikom bavi baš onako kao što je i igrao nogomet, naizgled bez ikakvog napora."

Beckenbauerov potpis na spornim dokumentima

I upravo je Der Spiegel taj koji je 2015. „Kaisera" Beckenbauera svrgnuo s njegovog imaginarnog trona. Hamburški magazin je naime otkrio sumnjivu višemilijunsku isplatu od strane njemačkog Organizacijskog odbora uoči donošenja odluke o tome tko će organizirati SP 2006. Sumnjalo se da se tim novcem kupovalo glasove za Njemačku kao domaćina. DFB je to demantirao, ali je potvrdio isplatu novca. Nakon dugog oklijevanja je Beckenbauer konačno progovorio: „Kao predsjednik tadašnjeg Organizacijskog odbora upravo ja snosim odgovornost za tu grešku", rekao je. I dodao kako se nije kupovalo glasove. Tu je verziju priče on kasnije ponovio u više navrata. Ali pravosudni organi su pokrenuli istražni postupak protiv „Kaisera". Otkriveni su sporni dokumenti na kojima je bio njegov potpis. „Ja sam uvijek naslijepo potpisivao, pa i bianco", naglašavao je Beckenbauer.

Sve veći zdravstveni problemi

Zbog afere oko SP 2006. „Kaiser” se uglavnom povukao iz javnosti, posljednjih nekoliko godina je s trećom suprugom živio uglavnom u Salzburgu. Beckenbauer je bio otac petero djece iz nekoliko veza. Njegov sin Stephan preminuo je 2015. Imao je samo 46 godina. Rak mozga. "To je bio najveći gubitak u mom životu", rekao je kasnije Beckenbauer.

Proteklih godina i „Kaiser" je imao sve više zdravstvenih problema. 2016. i 2017. je podvrgnut operaciji srca. Osim toga je doživio infarkt oka, na desno oko nakon toga je bio slijep. „Teško je to podnosio, baš kao i sav taj cirkus oko njega kao osobe”, rekao je tada njegov bivši dugogodišnji suigrač Uli Hoeneß, i nasljednik na dužnosti predsjednika Bayerna. „On je postigao nevjerojatne stvari, ništa nije strpao u svoje džepove. Kad-tad je dosta svega toga. Trebalo bi ga jednostavno staviti na miru. "Zbog lošeg zdravlja ´Kaiser´ nije došao ni na sprovod HSV-ove legende Uwea Seelera u ljeto 2022., a ni na oproštaj od Peléa u siječnju 2023. „Ja ću mog prijatelja na njegovom posljednjem putu ispratiti u mom srcu", rekao je Beckenbauer.

Jednom su „Kaisera" novinari pitali postoji li nešto u njegovom životu zbog čega se kaje, ima li nešto zbog čega žali? A Beckenbauer im je odgovorio: „Žaljenje? A što? Ne!"

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu