Gül kandidat za predsjednika Turske

Turski premijer Erdogan je donio dvije pametne odluke. Prva je bila ta da sam odustane od kandidature za poziciju predsjednika. Polarizacije između zagovornika i protivnika te ideje je dosegla zabrinjavajuće razmjere. Postojala je čak i bojazan da će intervenisati i vojska. Druga pametna odluka je objavljivanje kandidature sadašnjeg šefa turske diplomatije, Abdulaha Güla. Gül doduše i sam ima suprugu koja je pokrivena po islamskim propisima i koja je pokušala da pred Evropskim sudom pravde obori uredbu da je nošenje marame zabranjeno u turskim školama i javnim ustanovama. Ipak, sam Gül se dokazao kao zagovornik temeljnih principa demokratije. On ne izaziva toliku polarizaciju u javnosti.

Turska u ovom trenutku mora odrediti svoje prioritete. Da li je za nastavak procesa modernizacije i približavanja zapadnoj civilizaciji, procesa kojeg je pokrenuo otac savremene Turske, Kemal Ataturk? Da li joj je stalo do daljeg približavanja EU? Ili joj je više stalo do toga da se produbi jaz između zagovornika i suparnika nošenja marame? Jedno je sigurno - stranka premijera Erdoana je na prošlim izborima osvojila gotovo dvotrećinsku većinu u parlamentu i uživa veliku podršku javnosti. Činjenica je da je Turska napravila veliki korak naprijed u reformama upravo zahvaljujući ovoj islamsko-konzervativnoj stranci.

Iz ugla EU je od velikog značaja ko će naslijediti Güla na poziciji ministra vanjskih poslova. Kao mogući kandidat se spominje Ali Babacan, danas na funkciji glavnog pregovarača sa EU. Babacan, kao neko ko je vrlo koncentrisan na privredna pitanja, ipak nema taj vanjskopolitički pregled i viziju koju je imao Gül, da se ne spominju kontakti i veze koje Gül ima između ostalog i sa njemačkim šefom diplomatije Steinmeierom.

Izbor Güla na funkciju predsjednika može da se otegne u slučaju da se opozicione socijaldemokrate upuste u prilično nategnute interpretacije nekih članaka ustava. Ipak, umjesto političkog natezanja sa religiozno-konzervativnim vladajućim blokom, njegovi protivnici bi više energije trebalo da ulože u predizbornu kampanju koja počinje za par mjeseci, te da biračima ponude razumnu alternativu stranci premijera Erdogana.