"Gastarbajteri" napuštaju Španjolsku

Prema najnovijim statističkim podacima, španjolsko gospodarstvo se i dalje smanjuje velikom brzinom. U drugom tromjesečju tekuće godine BDP je smanjen za 0,4 posto. U usporedbi s istim razdobljem prošle godine španjolsko gospodarstvo se smanjilo za 1 posto. U takvoj situaciji najteže je onima koji se nalaze na samom dnu hijerarhije radno sposobnog stanovništva. A to su u pravilu useljenici.

14 kilograma za 12 godina

Jedna od njih je i Sandra Gómez iz Ekvadora. 48-godišnjakinja u madridskoj zračnoj luci čeka let za domovinu. Na rubu suza pokazuje svoj kofer: "14 kilograma. To je sve što nakon 12 godina boravka u Španjolskoj nosim kući", kaže Gómez. I nije jedina. Tisuće "gastarbajtera" napustilo je posljednjih mjeseci Španjolsku koju potresa najžešća kriza u posljednjih nekoliko desetljeća. Njihov san o boljoj budućnosti za sebe i svoju djecu se rasplinuo. Za Sandru Gómez i njezinu obitelj problemi su započeli prije dvije godine. Njezin 52-godišnji suprug izgubio je posao električara nakon čega je zatražio potporu za nezaposlene. No ova potpora se u Španjolskoj isplaćuje samo dvije godine. Nakon toga se potpora pretvara u socijalnu pomoć u visini od 430 eura. No i ovaj oblik pomoći država isplaćuje na ograničeno vrijeme i to na 6 mjeseci. I dok Španjolci mogu računati na pomoć rodbine, stranci su uglavnom prepušteni sami sebi. Na kraju je obitelji iz Ekvadora ostala neisplaćena hipoteka na stan u jednom predgrađu Madrida, kojeg su kupili u bolja vremena. Obitelj je preživljavala od Sandrine nadnice koju je zarađivala ispomažući u jednom vrtlarstvu.

Novac za povratak

Tisuće Južnoamerikanaca je posljednjih dva desetljeća hrlilo u Španjolsku trbuhom za kruhom. Zajednički jezik i povijesne poveznice Španjolsku su učinile idealnom zemljom za južnoameričke iseljenike. Osim toga, na Pirinejskom poluotoku godinama je cvalo građevinarstvo, poljoprivreda i turizam, dakle upravo one gospodarske grane koje vape za jeftinom radnom snagom.

No Španjolska nije bila privlačna samo za Južnoamerikance. Najbrojnija grupa useljenika stigla je iz Rumunjske (810.000), zatim Maroka (750.000) te Ekvadora (480.000). Prema podacima ekvadorskih vlasti, posljednjih mjeseci se oko 15.000 građana ove zemlje vratilo kući. Ista je situacija i s ostalim južnoameričkim zemljama poput Bolivije. Mali broj njih je nakon otkaza u Španjolskoj uspio pronaći zaposlenje u nekoj drugoj zemlji Europske unije. Španjolska vlada još je 2008. pokrenula program za dragovoljan povratak useljenika. Država je svakom tko je pristao na povratak isplatila dvogodišnju potporu za nezaposlene. Zauzvrat, povratnici su se obvezali da se "najmanje 3 godine" neće vraćati u Španjolsku.

U domovini je izdržljivije

Do prošle godine se mali broj južnoameričkih useljenika odlučio na povratak. Mnogi su smatrali da treba izdržati još neko vrijeme kako bi kriza prestala. No dogodilo se upravo suprotno: kriza se pooštrila i u ljeto 2012. Španjolska je stigla na rub financijske propasti. Optimistični tonovi predviđaju kraj krize tek 2013. No sve više useljenika ne vjeruje ovim prognozama te pristaje na vladin program povratka. Za mnoge povratak ujedno znači i osobni poraz. "Sram me je da sam 12 godina protratila na ništa. U Ekvadoru sam mogla mnogo više postići", jada se Sandra Gómez. Njezina djeca su odrasla u Španjolskoj i Ekvador poznaju samo kao zemlju za odmor. No mnogima je nevolja u domovini ipak izdržljivija nego u tuđini: "Tamo su moji korijeni, tamo je moja rodbina".

Autor: Nenad Kreizer (dpa)

Odgovorna urednica: Marina Martinović