1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Gde je nestala vojvođanska interkulturalnost?

20. april 2009

Šta je sa interkulturalnošću Vojvodine, koja je nesumnjivo barem bila jedna od njenih lijepih osobina? Jezik društvene sredine ukinuo je režim Slobodana Miloševića. Sve je više getoizacije po etničkom ključu.

https://p.dw.com/p/HaOC
U Vojvodini ima šest službenih jezika uz upotrebu njihovih pisama: srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski.
U Vojvodini ima šest službenih jezika uz upotrebu njihovih pisama: srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski.Foto: Filip Slavkovic

Od onih koji duže pamte čućete kako je u Vojvodini, u kojoj je pre Drugog svetskog rata živela po trećina Nemaca, Mađara i Srba, bilo savršeno normalno da, pored maternjeg, poznajete barem još jedan jezik. I posle Drugog svetskog rata učio se u vojvođanskim školama jezik društvene sredine, odnosno jezik one nacionalne manjine koja je u određenoj opštini bila najzastupljenija.

U Vojvodini danas slabo da ima poliglota, a jezik društvene sredine ukinuo je režim Slobodana Miloševića. Umesto toga, sve je više sredina u kojima, na primer, mladi Mađari imaju svoje diskoteke a mladi Srbi svoje. Sve je više getoizacije po etničkom ključu, što je, kako smatraju analitičari, posledica krvavog raspada Jugoslavije po nacionalnom ključu.

Publicista Teofil Pančić: “Mi zapravo treba da živimo u tim nekakvim malim etno-rezervatima, etno-parkovima, koji bi bili nekakva vrsta paralelnih kosmosa koji se međusobno ni na koji način ne prožimaju. I to je ono što je suprotno svakoj ideji Vojvodine kakvu ja pamtim, a pogotovo Vojvodine kakvu želim.”

Zatajili domaći mediji

Flachbildschirm im Wohnzimmer
Foto: picture-alliance/ dpa

Komunikološkinja Snježana Milivojević smatra da domaći mediji ne čine ništa na promociji različitosti, što je preduslov za interkulturalizam: “Meni naše televizije izgledaju onako, kao s početka osamdesetih, potpuno nesvesne da se danas, kroz karneval različitosti, ti standardni televizijski govori i izrazi probijaju - utoliko što različite publike dobijaju mogućnost da se identifikuju i prihvate u tim televizijskim formama.”

A šta bi bilo normalno za Vojvodinu, po Teofilu Pančciću: “To, na primer, znači da je sasvim normalno da mi poznajemo jezike drugih. Pošto Vojvodina, za razliku od Bosne i Hercegovine, ne samo multikulturalna nego i multijezička sredina, sasvim je normalno da Mađar zna srpski, da Srbin zna mađarski. Potpuno bi bilo očekivano da svako zna bar još jedan jezik koji se govori u Vojvodini.”

Prema rečima naših sagovornika, nacionalističke elite, bilo da su iz većinskog ili iz manjinskih naroda i dalje neumorno rade na etničkoj feudalizaciji Vojvodine, a u takvom konceptu nema mesta za interkulturalnost.


Autor: Dinko Gruhonjić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić