Gdje je kancelarka promašila cilj?

Savezna kancelarka je još prije puta na Bliski Istok pokazala da zna kako se treba kretati na diplomatskom parketu, i da nije neisigurna na teškom terenu. U Jerusalimu je taj utisak potvrdila, mada je posjeta vremenski došla u nezgodnom trenutku. Izraelski premijer Ariel Sharon je i dalje u komi, započela je izborna kampanja, u palestinskim područjima izbore je dobio islamistički «Hamas», a u pozadini svega stoji svadja oko atomskih ambicija Irana.

Razloga dovoljno da se posjeta odloži .

Ali, nastupna posjeta jednog šefa njemačke vlade Izraelu, spada u ritual izmedju dvije zemlje. Zato što je zbog bolesti Sharona već jednom odložena, i nakon što je savezni ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier zbog afere sa njemačkom tajnom službom BND morao takodjer kratkoročno otkazati posjetu, važno je bilo da Angela Merkel otputuje.

Ali, još je važnije bilo ono što je ona, kao prva strana političarka nakon palestinskih izbora kazala: « Hamas» mora priznati postojanje Izraela, odreći se nasilja i prihvatiti mirovni proces. U protivnom će izostati strana, posebno evropska pomoć Palestincima. Poruka, koja nije rezultat samo posebnih odnosa Njemačke i Izraela, nego proizlazi i iz zabrinutosti u svijetu za nastavak mirovnog procesa.

Izbornom pobjedoma « Hamasa» točak istorije je okrenut unazad, i pomoć Palestincima bi se mogla pretvoriti u pomoć borbi protiv Izraela. Zar je za Evropljane bilo bolje ličnosti da prenese poruku od Angele Merkel? Njemačka uplaćuje najveći iznos od 500 miliona eura pomoći Palestincima.

U jednoj drugoj tački, otišla je doduše kancelarka predaleko u solidarnosti sa Izraelom. Krivicu u prvom redu za to snosi nepostojanje koncepta Evropljana po pitanju atomske politike Irana. Iako se evropaki odnos kreće izmedju kritike, prijetnji i dobrog savjeta, Merkel je u Jerusalimu Iran označila kao» prijetnju demokratskim zemljama na ovoj planeti». Opravdana je njena kritika iranskog predsjednika Ahmadinejada u odnosu na Izrael, takodjer i njene izjave o holokaustu. Opravdano je donekle i nepovjerenje prema atomskim planovima Teherana. Ali, Iran ipak još uvijek nije opasnost po svjetsku demokratiju.