Gdje je politička alternativa u BiH?

Nekadašnja matrica o nacionalnim strankama i tzv. građanskoj alternativi u BiH u znatnoj je mjeri potrošena. Politički analitičar Adis Arapović tvrdi da je smisao te matrice izgubljen kada je SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) postao „vodeća nacionalistička i populistička“ stranka u ovoj zemlji. Nacionalistička retorika nije imala presudan uticaj na rezultate lokalnih izbora 2012. godine, što potvrđuje i pad popularnosti SNSD-a, smatra Arapović. „Dobitnik ovih izbora je SDS (Srpska demokratska stranka) koji se mnogo više fokusirao na relevantne lokalne teme. SDS se predstavio kao politička alternativa SNSD-u koji je očito odgovoran za vrlo lošu ekonomsku situaciju u Republici Srpskoj (RS)“, kaže Arapović.

„Ne mislim da sada može proći ta matrica o povratku u devedesete, jer je nacionalizam samo instrument u rukama onih koji ga žele koristiti. Nekima je to u protekla dva izborna ciklusa pošlo za rukom, a među političkim strankama koje su iskroristile takvu matricu je i SNSD. Međutim, na ovim izborima ta matrica nije bila presudna“, kaže Arapović. Analitičari ocjenjuju da jačanje SDS-a na političkoj sceni RS-a, te Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Federaciji BiH, nije težnja za povratkom u nacionalne koncepte iz devedesetih godina, već izraz građanskog nezadovoljstva zbog loše ekonomske situacije.

Muke „malih“ stranaka

Od prvih višestranačkih izbora, na političkoj sceni BiH dominiraju tzv. nacionalne političke partije. Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Ešref Kenan Rašidagić tvrdi da u ovoj zemlji ne može biti prave alternative sve dok sistem preferira nacionalni koncept. „Ustroj države ne dopušta profiliranje stranaka koje promoviraju univerzalne vrijednosti. Čak i one stranke koje se deklariraju kao socijaldemokratske, liberalne itd., svoje kandidate moraju deklarirati kao Bošnjake, Srbe ili Hrvate“, ističe Rašidagić. U BiH djeluju i političke stranke čiji se programi ne baziraju na nacionalnom konceptu, no njihov je uticaj manji od uticaja tzv. nacionalnih političkih partija. „Iskustvo pokazuje da male stranke u BiH praktično nemaju šanse na izborima i ljudi se teško odlučuju da daju povjerenje stranakama u čije programe možda i vjeruju, jer znaju da neće uspjeti na izborima“, kaže Rašidagić.

Adis Arapović naznake pozitivnih promjena vidi u visokoj stopi izlaznosti birača na lokalnim izborima 2012. godine, jer je to „krupna politička poruka o želji birača za promjenom politika i ljudi“. On vjeruje da bi naredni opći izbori u BiH 2014. godine mogli biti prvi poslijeratni izbori na kojima bi relevantne teme mogle odlučiti pobjednike, što je šansa i za političku alternativu. „Nacionalistička i populistička retorika se polako ali sigurno troše, tako da bi izbori 2014. mogli označiti historijsku prekretnicu u političkom sazrijevanju biračkog tijela i političkih subjekata u ovoj zemlji“, kaže Arapović.

Autor: Samir Huseinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić