George W. Bush je novi i stari predsjednik Amerike

John Kerry je pametan čovjek. On je znao da ne smije pretjerati. Iako je veliki broj njegovih pristalica bio razočaran, zaostatak od 100.000 glasova u saveznoj državi Ohio jednostavno je bilo nemoguće dostići, iako je svaki glas prebrojan tri puta. Pravne prepirke Kerry nije htio da započinje upravo zbog američke nacije, za razliku od Bush-a koji je prije četiri godine upravo tako postao prvi čovjek Amerike.

Ovakav ishod izbora u Americi u uskoj vezi je s tim, da veliki broj Amerikanaca jednostavno ima potrebu da se osjeća sigurno, pogotovo nakon terorističkih napada sprovedenih 11. septembra 2001. godine. Upravo to je Bush beskompromisno iskoristio u svojoj predizbornoj kampanji, i taj recept je upalio. Također se ne smije zaboraviti način na koji je Bush zadobio glasove konzervativnih Amerikanaca. Amerika je, pogotovo u svojoj unutrašnjosti, duboko religiozna zemlja, u kojoj homoseksualni brakovi, abortus ili manipulacija genima predstavljaju stroge prekršaje hrišćanskih običaja.

S druge strane, John Kerry nije shvatio kako da na najbolji način usmjeri snage moderne Amerike. Jednostavno mu je nedostajala karizma koju su svojevremeno imali Bill Clinton i John F. Kennedy.

Isto vrijedi i za američku vanjsku politiku. Bush-ova namjera je da se isto ponaša prema protivnicima rata u Iraku, kao i prema svojim dosadašnjim partnerima. Stoga nadležni u Parizu i Berlinu već znaju na čemu su. Ali Bush-ova predvidivost ima i svojih prednosti. Nulkearni programi Irana i Sjeverne Koreje sljedeći su cilj američkog predsjednika, što je dosta zatamnilo horizont transatlanskog partnerstva.

Amerika je, dakle, rekla svoje. Evropa, a pogotovo Njemačka, ne bi trebale dugo razmišljati o tome da li je ishod izbora pozitivan ili ne, nego bi svaka zemlja trebala dati svoj doprinos za izgradnju transatlanskih veza. Pri tome čak ni pomoć u izrgadnji Iraka ne bi smjela biti tabu tema.