1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Glavni motiv otmica-novac

13. mart 2007

U Iraku je od svrgavanja režima Sadama Huseina u maju 2003-e oteto 200 stranaca. Medju njima su bili diplomati, novinari, tjelohranitelji, saradnici humanitarnih organizacija i inžinjeri, koji su radili uglavnom za gradjevinske firme. 60 njih je ubijeno a ostatak je pušten na slobodu, najčešće nakon udovoljavanja zahtjevima otmičar i plaćanja otkupnine.

https://p.dw.com/p/AUf6
Oteti Nijemci Rene Bräunlich i Thomas Nitschke pušteni su na slobodu u januaru 2006-te. Sumnja se da je njemačka vlada pristala da plati otkupninu
Oteti Nijemci Rene Bräunlich i Thomas Nitschke pušteni su na slobodu u januaru 2006-te. Sumnja se da je njemačka vlada pristala da plati otkupninuFoto: picture-alliance/ dpa/dpaweb

Nijedna strana vlada medjutim, nakon puštanja na slobodu njihovih državljana, to nije željela da prizna. U medjuvremenu otmice u Iraku postale su svakodnevica. Žrtve su sve više sami Iračani.

Podataka o tačnom broju otetih Iračana nema, ali svaki dan nestaje po desetak do 12 ljudi. Ponekad se radi o konfliktima medju komšijama, sporovima medju etničkim grupama ili vjerskim konfliktima. Motiv je uglavnom novac. Jedna otmica nekad može donijeti i do 20.000 eura, ponekad i do 100.000 eura. To je razlog što bolje stojeće familije ne žive više u Iraku. Cijela srednja i viša klasa naselila se po Jordanu, Ujedinjenim arapskim Emiratima i drugim arapskim zemljama, jer im je život u Iraku postao previše nesiguran. No, rizici, kojima su izloženi stranci takodjer su veliki. Nijemac Alexander Christoph i sam je bio u Iraku:

«Svako ko ima posla sa Irakom, svjestan je rizika. Svako mora sam sa sobom izaći na kraj i utvrditi da li želi da živi s tim rizikom. Mi dobro znamo da je Irak jedna od najopasnijih zemalja na svijetu.»

Prisutnost stranaca u ovoj zemlji veoma je bitna, ali otmičari su postigli da njemačkih saradnika tamo gotovo i da više nema. Od 100 Nijemaca, koji su trenutno u Iraku, prema podacima Ministarstva vanjskih poslova u Berlinu, većina su Iračani sa njemačkim pasošem ili Nijemci kojima je bračni partner iz Iraka. Kada stranci padnu u ruke otmičarima, onda su u pitanju milionski iznosi za otkupninu. Vlade uvijek demantiraju da su popustile pritisku otmičara i platile otkupninu. U javnost rijetko kada dolaze detalji o okončanju jedne otmice. Tako se i slučaju Njemice Susanne Osthoff, oslobodjene u novembru 2005-te i Nijemaca Rene Braeunlicha i Thomasa Nitschkea, oslobodjenih u januaru 2006-te ništa pouzdano ne zna ali se ipak sumnja da je otmičarima plaćena otkupnina.