Godišnjica cunamija

„Nakon katastrofe uslijedio je maraton prikupljanja pomoći. Skoro jedanaest milijardi eura prikupljeno je za žrtve cunamija što predstavlja gigantsku sumu koja će biti sasvim dovoljna. Sada doživljavamo da se priča o tome kako veliki dio tog novca nestaje u propaloj privredi korupciji i da je veliki dio pomoći upućen isuviše brzo. Te tvrdnje su besmislene. Novac za prvu pomoć dobro je utrošen jer u tim zemljama nisu izbile zaraze, ljudi nisu gladovali, bilo je dovoljno pitke vode. Moraćemo se naviknuti da obnova kuća duže traje.“

List „Heilbroner Stimme“ piše:

„Jednogodišnji bilans obnove rezultirao je borbom za moć. Vlastita inicijativa se odbacuje jer je navodno strana pomoć za izgradnju kuća bolja. Stoga je ispravno da se od prikupljene pomoći dugoročno finansiraju i kontrolišu projekti. I turisti sada mogu bez osjećaja straha putovati u Indoneziju, Tajland ili Šri Lanku što tamošnjem stanovništu omogućava da zaradi novac.“

I „Hamburger Abendblatt“ bavi se istom temom:

Talas poplava u Aziji sedmicama smo mogli pratiti putem malih ekrana, katastrofu u New Orleansu koju je izazvao uragan Katrina smo svo vrijeme isto tako mogli pratiti dok katasrofa izazvana uragano u zapadnoj Africi ili zemljotres u Pakistanu sa preko 80 hiljada stradalih su čini se bile isuviše daleko. Nije bilo dovoljno prikupljene pomoći jer nije bilo slika pogođenih područja koje bi nas potresle. Moramo pokušati da neovisno od televizijskih kamera i foto objektiva pokazujemo spremnost da pomognemo ljudima u nevolji.