Godišnjica ustanka protiv Gadafija

Revolucija je počela u Bengaziju. Mladi Libijci i advokati su se okupili kako bi protestvovali protiv Muamara al-Gadafija. Mirne demonstracije su se ubrzo pretvorile u oružani ustanak. Demonstranti su zauzeli kasarne Gadafijevih trupa i Bengazi je nakon pet dana bio slobodan grad. Pripadnici vojske i ministri su se pridružili ustanicima.

Međutim, revolucioneri su trebali sedam mjeseci dok nisu oslobodili i glavni grad Tripoli. Doduše, bez pomoći NATO-a to im ne bi uspjelo. U sukobima je poginulo više od 50.000 ljudi.

Prije nekoliko dana se iz Nigera javio Gadafijev sin Saadi. On je tom prilikom pozvao svoje pristalice na ustanak protiv „nove Libije“. Jedan od Libijaca, koji je pripadnik specijalnih jedinica kaže da „Gadafijeve pristalice više ne mogu osvojiti Libiju, ali se mogu pobrinuti za nemire i eventualne napade“.

Kršenje ljudskih prava

Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International okrivila je libijsku miliciju da krši ljudska prava. Amnesty navodi kako posjeduje dokumente o brojnim zlostavljanjima, među kojima su i ratni zločini, te da su ljudi nezakonito pritvarani i mučeni.

„Naoružani pripadnici milicije, koja sada upravlja velikim dijelom Libije, zlostavljali su zatvorenike za koje sumnjaju da su pristalice režima svrgnutog Muamara al-Gadafija“, saopštio je Amnesty International. Ekspert ove organizacije Carsten Jürgensen kaže: „Problem je što je milicija iznad zakona. Ne odgovara za svoja djela i vlasti to ne osuđuju. Naravno da postoji strah da će se situacija u Libiji pogoršati“.

Amnesty International navodi da su zatvorenici najviše zlostavljani u vojnom zatvoru u Misrati. Prelazna vlada u Tripoliju je najavila da će se uhvatiti u koštac sa osobama koje krše ljudska prava. Ono što u Libiji trenutno nedostaje je da se sa riječi pređe na djela, a ni sudovi još nisu u stanju da vode procese protiv nekoliko hiljada uhapšenih Gadafijevih pristalica.

Sreći nigdje kraja nema

Prelazna vlada je najavila da će svakoj porodici dodijeliti novčanu pomoć u iznosu od 1.200 eura. Međutim, Libijci nisu samo zbog toga sretni, pokazuje studija Oxford Research Institutesa. Životni standard nakon Gadafija se poboljšao, smatra 76 posto ispitanika. Samo 12 posto smatra da je situacija lošija. Libijci godinu dana nakon Gadafija kažu:

„Ne mogu vam reći koliko sam sretan. Svoju sreću jednostavno ne mogu opisati. Toliko sam sretan da ću se odreći svojih primanja u naredne dvije godine. Ranije smo živjeli u veoma lošim uslovima“.

„Godinu dana nakon revolucije se osjećam dosta sigurnije. Naša zemlja je sada sigurnija i stabilnija“.

96 posto Libijaca je na strani revolucionara. Samo četiri posto smatra da je revolucija bila greška. „Bio sam na Gadafijevoj strani. Međutim, ne mogu mi zbog toga sve oduzeti. Ko im daje to pravo?" - pita jedan Libijac.

Obilježavanje godišnjice početka ustanka je planirano u gradovima širom zemlje. Ipak, zvanične proslave neće biti iz poštovanja prema hiljadama ljudi koji su poginuli u borbi za Libiju, ali će na lokalnom nivou biti upriličeni prigodni događaji.

Muamar al-Gadafi je ubijen u svom rodnom gradu Sirtu 20. oktobra prošle godine. Okolnosti njegovog ubistva i dalje nisu u potpunosti razjašnjene.

Autor: Mehmed Smajić (afp, dpa, epd, dw-tv)

Odgovorna urednica: Marina Martinović