1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Godina neostvarenih promjena

2. januar 2010

Rat u Afghanistanu, povećanje broja nuklearnih sila u svijetu, atomski spor sa Iranom – sve su to teme koje su u 2009. bile usko povezana sa imenom čovjeka koji je 20 januara postao predsjednik SAD.

https://p.dw.com/p/LIQv
Promjene je teško provestiFoto: AP

Dolazak Baracka Obame na čelo najmoćnije svjetske sile bio je pun očekivanja. Tokom predizborne kampanje obećao je promjene u vanjskoj i unutarnjoj politici, ali je ubrzo i sam moravo da uvidjeti da obećanja neće biti brzo ispunjena.

20. januara oči cijelog svijeta bile su usmjerene prema Washingtonu. Barack Hussein Obama, rođen na Havajima od oca Kenijanca i majke iz američke države Kansas, položio je zakletvu i postao 44. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

„Moramo se podići, stresti prašinu sa odjeće i ponovo otkriti jednu novu Ameriku. I s tim počinjemo upravo danas,“ rekao je novi predsjednik u inauguralnom govoru.

„Američki građani trebaju ponovo imati radna mjesta i zdravstveno osiguranje, djeca dobar školski sistem, a Amerika dobar ugled u svijetu“, rekao je Obama.

Flash-Galerie Ein Jahr Obama
Pokazalo se da će zatvaranje Gvantanama ići sporije nego što je Obama imao namjeruFoto: picture-alliance/ dpa

Gvantanamo kao primjer

Već drugog radnog dana najavio je da želi zatvorit logor Guantanamo na Kubi. Pa, ipak nakon ove dobre vijesti uslijedio je uvid u nepregledne zatvorske akte i saznanje da će proces zatvaranja Guantanama trajati duže nego što se mislilo.

„Guantanamo je dobar primjer koji pokazuje s kakvim problemima se predsjednik Obama suočava pokušavajući ostvariti svoje ambiciozne planove“, kaže Stephen Hess iz Brookings Instituta. Hess je do sada bio savjetnik četiri američka predsjednika od Eisenhowera do Cartera.

„To pokazuje da stvari često iznutra sasvim drugačije izgledaju nego što izgledaju iz vana.“

ein Jahr Obama Flash-Galerie
Američki vojnici u AfganistanuFoto: AP

Nobelovac i njegov rat

To važi i, u najmanju ruku za jedan, od dva rata koje je Obama naslijedio od svog predhodnika Georga Busha.

Povlačenje trupa iz Iraka pozdravljeno je sa svih strana. No, pronalazak efikasne strategije u Afghanistanu pokazao se bitno težim nego što se mislilo. U govoru na vojnoj akademiji West Point Obama je 01. decembra 2009. godine rekao: „Kao glavnokomadujući američkom vojskom donio sam odluku da je od centralnog interesa za našu naciju da pošaljemo dodatnih 30.000 vojnika u Afganistan. Naše trupe će nakon 18 mjeseci boravka u Afganistanu početi sa povlačenjem.“

Norwegen Obama Nobelepreisträger Flash-Galerie
Michelle i Barack Obama u Oslu 10.12.2009.Foto: AP

To bi, kako je rekao Obama, trebalo stabilizirati zemlju i omogućiti da Vlada u Kabulu sama preuzme odgovornost za sigurnost. Da li će ova strategija uspjeti tek će se pokazati. Dodatne trupe trebale bi biti stacionirane u Afganistanu tek krajem ljeta ili u jesen, a ne kako je prvobitno bio planirao američki predsjednik u julu 2010. godine. U međuvremenu je obznanjeno i da datum povlačenje ne mora biti precizno određen. Sve će naime zavisiti od razvoja situacije na terenu.

Jedno je sigurno: Afganistan je sad „Obamin rat, a on je ratni predsjednik, kojem je, kakve li ironije sudbine, samo sedmicu nakon govora u West Pointu dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Obama je bio svjestan ove proturiječnosti. Pa, ipak u govoru prilikom preuzimanja nagrade riječ rat je upotrijebio veoma često. Predsjednik je govorio o „pravednom ratu“:

„SAD su u posljednjih šest decenija značajno doprinijele svjetskoj sigurnosti i to krvlju našeg naroda i snagom našeg oružja.“

Istoričarka Joane Hoffa sa Montana State Universiteta smatra da je Obama ponajprije u ovom govoru zvučao skoro kao i njegov predhodnik George Bush:„Obama se vratio na poziciju na kojoj je Amerika posebna, jedinstvena, američke namjere su uvijek dobre i mi uvijek stojimo na pravoj pozitivnoj strani.“

Obama Rede In Kairo Flash-Galerie
Obama za vrijeme govora u KairuFoto: AP

Poboljšani odnosi sa islamskim svijetom

Pa ipak predsjednik je na vanjskopolitičkoj sceni nešto postigao, kaže Hoff:

„Poboljšao je odnose sa islamskim svijetom, na međunarodnom planu stvorio je novu atmosferu za suradnju i pregovore i to je upravo u suprotnosti sa Vladom predsjednika Buša. Založio se za nuklearno razoružanje i o tome pregovarao sa Rusijom. Također je odustao od Bushovih planova za izgradnju antiraketnog štita u Poljskoj i Češkoj.”

Ipak, u brojnim drugim područjima premalo je napredka bilo da je riječ o konfliktu sa Iranom oko atomskog programa, bilo da je riječ o Bliskoistočnom mirovnom procesu, ističe Hoff. Također Obamin nastup na Samitu o klimi u Kopenhagenu mnogi smatraju razočaravajućim.

ein Jahr Obama Flash-Galerie
Recesija je se doduše čini prevaziđenom, ali je nezaposlenost i dalje velikaFoto: AP

Amerikanci su izgubili strpljenje

I na unutarpolitičkom planu Obama je razočarao mnoge Amerikance koji su vjerovali da bi on mogao poboljšati njihovu ekonomsku situaciju što je u konačnici i sam Obama obećao u svom prvom govoru: „Skupiti ćemo naše snage, oporaviti ćemo se i SAD će postati stabilnije i jače nego ikad ranije.“

Doduše na kraju 2009. godine činilo se da je recesija prevaziđena, ali ipak nezaposlenost je u određenim momentima dostizala i više od 10 posto što je za američke uvjete neuobičajeno veliki procenat. Pri tome je Obama već u ferbruaru zabilježio veliki uspjeh. Kongres je naime odobrio paket mjera za oživljavanje privrede u vrijednosti od 787 milijardi dolara. Novac je namijenjen za obnavljanje autoputeva, razvoj obnovljivih energija, poreske olakšice, zdravstveni sistem i obrazovanje. Dakle, sve projekte koji tek u budućnosti trebaju obezbijediti nova radna mjesta. I to je problem kaže Stephen Hess: „On se nadao i vjerovao da može dovoljno dugo ljude držati u nadi kako čini nešto što ima smisla.“

Ipak, brojni Amerikanci su, posebice s obzirom na veliku nezaposlenost, izgubili strpljenje.

Protest gegen Obama
Protesti protiv Obame u avgustu 2009.Foto: AP

Ipak, veliki iskorak

Obama se također preračunao u vjerovanju da će na unutarpolitičkom planu ostavariti nadstranačko jedinstvo oko važnih pitanja. Potrošio je mnogo energije, ali i pored toga Republikanci ga blokiraju gdje god mogu.

„Obama u međuvremenu ima i unutar vlastite partije onih koji se s njim ne slažu,“ kaže Hess.

To je posebno izraženo kada je riječ o reformi zdravstvenog sistema i politici na zaštiti klime.

Flash Obama Inauguration Tanz mit First Lady Michelle Obama
Michelle i Barack Obama tokom inauguralne večeriFoto: AP

Jedno je ipak sigurno: sama činjenica da Amerika prvi put na svom čelu ima predsjednika crne boje kože promijenila je zemlju: „Tako je na najvišem nivou srušena rasistička barijera. To je otvorilo vrata za predsjedničku kandidaturu drugim manjinama, a upravo zbog toga SAD su napravile veliki korak naprijed,“ kaže Hoof.

Autor: Christine Bergmann (zi)

Odg. urednik: Senad Tanović