Godinama isto pitanje: Mladić ili Evropa?

Srpski narod zajedno sa svojim vođama drži svjetsku titulu u natjecanju očuvanja i njegovanja historijskih mitova. Naime, s njima se niko ne može porediti kada je riječ o njihovom predstavljanju sebe kao žrtve najrazličitijih međunarodnih zavjera.

Široka podrška optuženom ratnom zločincu Ratku Mladiću je paradni primjer za to kako se pogrešno shvata pa čak i stilizira tamno poglavlje srpske prošlosti.

U diskusiji o neminovnosti isporuke Ratka Mladića Haškom Tribunalu se rado iznosi itekako poznati srpski patriotizam. Kuca se ponosno i narcisoidno po ramenu i pričaju se stare priče o junačkom slavenskom narodu koji prkosi cijelom imperijalističkom svijetu. Srbijanski mediji igraju pri tome često neslavnu ulogu, tako da nije čudo, da velikom broju Srba polazi za rukom da ostanu slijepi pred strašnim slikama bosanskih grobnica. Još uvijek se većina naroda usteže da shvati da za tužbe protiv Mladića i Radovana Karadžića postoje brojni čvrsti dokazi. A demokratska elita Srbije sjedi skrštenih ruku dok takve diskusije vode i u svoje svrhe koriste, dijelom fašistički nastrojeni, Šešeljevi Radikali. Srpski premijer Vojislav Koštunica je prije nedjelju dana predložio Europskoj Uniji Akcioni plan koji bi trebao dovesti do hapšenja Ratka Mladića. No, upravo je Koštunica jedna od najnegativnijih pojava u morbidnoj predstavi oko pitanja isporuke srbijanskih ratnih zločinaca. Jer je on u protekloj izbornoj kampanji redovito širio negativno raspoloženje protiv Tribunala za ratne zločine u Den Hagu i prije svih glavne tužiteljice Karle Del Ponte. Taj jeftini populizam i Koštuničine beskrajno ponavljane tvrdnje da je Tribunal antisrpski pomogle su mu da dobije par dodatnih glasova birača na izborima. U svakom slučaju on sada žanje ono što je posijao. Jer onaj ko bi sada izručio Mladića može biti potpuno siguran da će izgubiti naredne izbore. Pri tom se Koštunica ne usuđuje da poduzme odlučne korake protiv moćnih zaštitnika Mladića u srbijanskoj Armiji, te jednom dijelu obavještajnih službi.

Njegov prethodnik Zoran Đinđić je to pokušao i glavom platio ovu hrabru i neophodnu odluku. No, on je to u svakom slučaju učinio iz uvjerenja da radi ispravnu stvar. Takvo uvjerenje Koštunica nema, niti će imati. On će i dalje nastaviti sa svojim populističkim cik-cak kursom i djelovati samo onda ako se znatno poveća pritisak međunarodne zajednice. Trenutno se Srbija nalazi pred pitanjem: Mladić ili Evropa?

Vojislav Koštunica na to još uvijek nema odgovor i pokušava da se izvuče kao i ranijih godina. Trenutno on ne može ništa dobiti jer sa svakim propuštenim danom evropski put Srbije postaje sve naporniji.

Pa uprkos tome pogrešno je odgovornost za neuspjelo hapšenje Ratka Mladića i Radovana Karadžića pripisivati samo političkom vodstvu u Beogradu. I predstavnici Međunarodne zajednice na Balkanu su učinili gotovo sve pogrešno već u prvim godinama nakon podizanja optužnica. Tako su pregovarali sa Karadžićem i Mladićem bez obzira što je zahvaljujući modernim satelitima već dugo bilo poznato da je u njihovoj režiji na hiljade muslimanskih dječaka i muškaraca u Srebrenici poubijano.

Tako je Ratko Mladić godinu nakon što je protiv njega podignuta optužnica boravio u jednoj impozantnoj vili u Banja Luci koja je bila udaljena svega nekoliko stotina metara od baze NATO Saveza. I dok je Mladić zahvaljujući brojnim rokovima iz Den Haga i političkim fintama iz Beograda redovito zastupljen na naslovnim stranicama o Radovanu Karadžiću i njegovom hapšenju gotovo da niko više ni ne govori. U očima karadžićevih i mladićevih žrtva ovo samo potvrđuje glasine da je Karadžić za svoje povlačenje iz aktivne politike svojevremeno od Međ. zajednice, konkretno od Ričarda Holbruka, dobio obećanje da se ne mora pojaviti pred Haškim Tribunalom.

Svejedno da li je to tačno ili ne međunarodna zajednica, predvođena UN-om, je u BiH katastrofalno zakazala. Između ostalog i zbog toga sada ima moralnu dužnost da ućini sve da se Karadžić i Mladić što prije nađu u Haškom zatvoru. To je najmanje što mogu učiniti za srebreničke žrtve i njihove porodice.