Googleov novi "kulturni" potez

Godine 2004. je se Google i definitivno uspio etablirati utoliko da si danas ne možemo zamisliti internet bez te tražilice. Te godine je glagol "googlati" (googeln) službeno prihvaćen u njemačkom jeziku. Google se od tada, međutim, razvio u nešto veće od puke tražilice.

Ono što je dosad malo tko znao: u međuvremenu je Google postao i "digitalni muzej". To poduzeće je dosad sudjelovalo u 60 izložbi povijesti. A bit će ih još. Prema službenom obrazloženju, Google si želi izgraditi ime kad je u pitanju kultura. Stoga muzejima i drugim kulturnim institucijama na raspolaganje pruža svoju tehniku. Temelj te vrste pomoći kulturnom segmentu je 2010. godine osnovani Google Cultural Institute, koji se brine za izložbe. Dizajn Google Cultural Institutea je impresivan; sadržaji nimalo za tim ne kaskaju.

No, što je to internetskog giganta Google ponukalo da pomogne izložbe povijesti? Zaduženi produkt menadžer Mark Yoshitake pojašnjava da je Google htio pomoći pri tome da se kultura online održi i podrži.

Povijest na internetu

Ono što se trenutačno može na Google-u vidjeti kad su u pitanju povijesne izložbe obuhvaća gotovo cijeli globus. Građanski rat u Španjolskoj, iskrcavanje savezničkih snaga u Normandiji 1944., ukidanje aparthejda u Južnoj Africi, pad Berlinskog zida,... Znači, novija povijest od početka 20. stoljeća do danas.

Postoje i brojna mračna poglavlja povijesti, pa je tako i holokaust velika tema u okviru izložbi. Mark Yoshitake je na službenom Google produkt blogu napisao: "Veliki dio materijala je veoma potresan - i ponešto od toga je jedinstveno na internetu". Na raspolaganje se stavljaju fotografije, dokumenti i video snimke brojnih institucija i muzeja diljem svijeta. Među njima materijali iz Državnih muzeja Berlina, iz kuće Anne Frank u Amsterdamu i memorijalnog centra Yad Vashem u Jeruzalemu.

Rezultat vizualizacije toga je zadivljujući. Stranica sa svim tim izložbama u digitalnom obliku se pokazala kao pravi "ubijač vremena". Sama pretraga u velikom arhivu fotografija posjetitelja stranice odvodi od jedne interesantne scene do druge. Ali i pisani dokumenti, primjerice dnevnici, su dio zanimljive i napete literature.

Struktura i dizajn virtualnih izložbi posjetitelju daju dojam da se doista nalazi u muzeju ili čak na mjestu (tadašnjeg) događaja. Korisnik se može kretati po vremenskoj crti, može povećati fotografije, slušati svjedoke vremena i dosta povijesnih tekstova pročitati. Pružena je mogućnost birati između 20 jezika. Tekstovi i izložbe su u pravilu postavljeni na engleskom jeziku, nekolicina ih je međutim i na njemačkom. Posjetitelju se također olakšava traženje pomoću natuknica.

Opasnost za muzeje?

Sve to posjetitelji sada mogu udobno istražiti preko kućnog računala. Pritom se postavlja važno pitanje: Može li, a možda i hoće li posjet tim virtualnim izložbama zamijeniti pravi, stvarni odlazak u muzej - u "analognom svijetu"?

Google tvrdi: da! Jer, upravo to je i cilj poduzeća. "Cilj Googla je skupiti i organizirati informacije iz cijelog svijeta i svima u svako doba učiniti dostupnim i korisnim", navodi se u Googleu. Svaki čovjek bi trebao na internetu dobiti mogućnost koračati tragovima povijesti, koja ga zanima. I to u idealnom slučaju na stranicama Googlea. Jer, da taj internetski gigant ovaj kulturni projekt i slične projekte ne pokreće iz puke ljudske ljubaznosti, je očito.

No, muzeje Googleov kulturni angažman očito raduje. "Svatko može od toga profitirati", kaže Ronald Leopold iz Kuće Anne Frank. Njegova kolegica Obenewa Amponsah iz Steve Biko Fondacije dalje pojašnjava da Google Cultural Institute "čini dostupnim materijale, koji inače ne bi stajali na raspolaganju".

Naime, nema svaki čovjek na svijetu mogućnost posjetiti primjerice Jeruzalem i Yad Vashem ili brojne druge muzeje. Muzeji s druge strane računaju s tim da će Google pobuditi znatiželju kod ljudi, koji bi se opet u većem broju odlučili "uživo" posjetiti te kulturne institucije. Jer, može Google biti detaljan koliko želi u svome Cultural Instituteu, ali pogled na originalne eksponate u jednom muzeju ipak ne može zamijeniti.

Autori: Marc von Lüpke / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić