Granica podjela i susreta - njemačko-poljska granica na Odri i Nisi

Kada su pobjedničke sile u Drugom svjetskom ratu odredili da će buduća granica između Njemačke i Poljske biti na rijekama Odri i Nisi, Njemačka je izgubila četvrtinu teritorije, a milioni ljudi izgubili su domovinu. Granicu je 1950. priznala jedna jedina država – Njemačka Demokratska Republika i to više po diktatu Moskve nego po slobodnoj volji. Tadašnji vođa istočnonjemačke kominističke partije, Walter Ulbricht, nakon potpisivanja tzv. Ugovora iz Görlitza je izjavio:

"Potpisivanjem ovog sporazuma započinje novo razdoblje u odnosima između Njemačke Demokratske Republike i Narodne Republike Poljske. Započinje razdoblje uskoe prijateljske suradnje. Oba naroda rade na obnovi i izgradnji svojih zemalja, i zbog toga su prije svega zainteresirana za očuvanje sigurnosti i mira."

Strogo kontrolirana "Granica mira"

440 kilometara duga granica izmedju dvije bratske socijalističke zemlje – DDR-a i Poljske – zvanično se zvala granica mira, ali je do nestanka istočnonjemačke države 1990-te bila strogo kontrolirana. Prelaziti se mogla samo sa vizom, a carinici su vrlo savjesno tražili robu koja se šverca.

U Zapadnoj Njemačkoj udruženja prognanih, onih koji su morali napustiti područje nekadašnje istočne Pruske, uz podršku konzervativne stranke CDU i CSU dugo su se protivili priznanju granice na Odri i Nisi.Tek 1970-te socijaldemoktatsko-liberalno vlada na čelu sa Willi Brandtom učinila je odlučujući korak:

Willy Brandt - Otvaranje prema istoku

„Došao je trenutak da se podvuče crta i krene ispočetka. Rat je doveo do velikog broja žrtava u obje zemlje.Sada je reč o mirnoj budućnosti dvije zemlje i dva naroda. Ja sada molim upravo u ovom trenutku sve protjerane zamoliti, da se ne zatvaraju u svoju ogorčenost, već da pogled usmjere u budućnost."

Zapadna Njemačka je 1970-te priznala granicu na Odri i Nisi kao zapadnu granicu Poljske i na taj način izrazila svoju garanciju da nema nikakve teritorijalne pretenzije prema Poljskoj. Slika Vilija Branta kako kleči pred spomenikom žrtvama varšavskog geta obišla je svije, postala simbolom pomirenja. Zauzvrat, velikom broju Nijemaca i njihovih potomaka koji su još živjeli u Poljskoj tamošnje vlasti su dozvolile da se isele.

Tema granice ponovo je postala aktuelna nakon pada Berlinskog zida. Poljaci su strahovali da bi ponovo ujedinjena Njemačka mogla zatražiti reviziju granice.

Priznanje granice - korak ka miru

U novembru 1990. Poljska i Njemačka potpisale su ugovor kojim je granica odredjena 1945. priznata kao konačna, a tadašnji ministar spoljnih poslova Hans Ditrih Genšer je izjavio:

„Mi Nijemci svjesni smo da se danas potpisanim ugovorom ne ustupa ništa što već odavno nije izgubljeno kao posledica jednog zločinačkog rata i kriminalnog sistema“.

Ugovorom koji je potpisan u Varšavi granica na Odri i Nisi postala je obična evropska granica i tako je otvoren put za ukidanje kontrole i u pravcu istoka Evrope.