"Grimmove riječi" - Nova knjiga Günthera Grassa

Godine 1837. u Hannoveru je okrunjen novi kralj koji svoju prvu i najvažniju zadaću vidi u izmjeni ondašnjeg, prema njegovom mišljenju, previše liberalnog Ustava. Posljedice ovog poteza prvi su osjetili profesori na Sveučilištu u Göttingenu; njih sedmorica među kojima su se nalazili i braća Jacob i Wilhelm Grimm. Otpuštanje ove dvojce izdavača zbirke narodnih priča i bajki kao i „Njemačke gramatike“, nije samo na neki način označilo povrat na određene apsolutističke forme vladanja, već je ono u svakom slučaju sa sobom povuklo i neočekivane posljedice. Braća Grimm su naime, već nakon kraćeg vremena, u Berlinu, kamo su se preselili, dobili i prihvatili ponudu jedne izdavačke kuće u Leipzigu i započeli s radom na njihovom životnom djelu – „Njemačkom riječniku“ - knjizi koja će unijeti promjene u mnoge dijelove ondašnjeg ali i kasnijeg njemačkog društva.

Patnja zbog ponovnog ujedinjenja

Opisom ovih događaja poseže i poznati spisatelj Günther Grass u svojoj novoj knjizi „Grimmove riječi“. On s jedne strane daje detaljan prikaz načina rada braće Grimm tijekom rada na spomenutom riječniku ( posebice kada je riječ o njihovom istraživanju značenja određenih riječi), te daje sliku ondašnje političke situacije. No, s druge strane, Grass koristi priču o braći Grimm kako bi ispričao i o onu svoju; svoj politički angažman od početka 60-tih godina kao i pristup Socijaldemokratskoj stranci (SPD). On i ovom prigodom ponavlja svoje političke stavove o pojedinim temama vezanim za njemačku politiku posljednjih desetljeća.

Pišući o dubokom jazu na prijelazu između 19. u 20. stoljeće, čije su žrtve na neki način bili i dvojca spomenutih filologa, Günther Grass govori i o podijeli Njemačke kao i o njezinom ponovno ujedinjenju – zbog čega, kako se čini, sam autor pati i dan danas. Primjerice, o godini 1989. Grass još uvijek ne može naći niti jednu pozitivnu riječ; naprotiv, ova je godina za njega bila i ostala godina početka trajnog izrabljivanja istočne Njemačke od strane njezine zapadne „sestrice“.

Stavovi ovakvog tipa zasigurno nisu ništa novo kada je u pitanju Günther Grass. No, sudeći prema svemu, njemu nije niti bilo važno da eventualno novu knjigu iskoristi za iznošenje nekih novih spoznaja ili mišljenja, već da takoreći napiše treći dio svoje autobiografije. Naime, dok je u romanu „ Guleći luk“ ( „Beim häuten der Zwiebel“) opisao svoju mladost, u djelu „Kutija“ ( „Die Box“) iznio je priče o svojim brakovima i djeci, on sada čitateljima daje priliku za stjecanje uvida u njegov život kao politčki angažiranog građanina i spisatelja.

Pedatantan odabir riječi

Za očekivati je da će i ovaj rad Günthera Grassa oduševiti njegove brojne poklonike. Günther Grass se naime i ovoga puta pokazao pjesnikom, lirikom koji pažljivo bira riječi i gotovo pedantno slaže rečenice prije nego što će ih staviti na papir. Naizmjenični tihi i glasni tonovi, koji izviru iz njegovih riječi, ovoga puta djeluju nekako lakše i "zaigranije" nego što je to do sada bio slučaj. Drugim riječima, Grass se i ovaj put pokazao izuzetno senzibilnim piscem, miljama udaljenim od osobe čije izjave uvijek nekako iznova uspiju doći na naslovne stranice (žute) štampe.

Autor: agencije, Klaus Siblewski / Željka Telišman

Odg.ured: S. Tanović