Groblje za napadače samoubojice

Turobno je to mjesto. Tek negdje u daljini se tiho čuju glasovi djece koja se igraju. Glasovi koji se doimaju poput nekog izblijedjelog sjećanja. Na život, na živost. S neba s vremena na vrijeme zagrmi - ali i to izdaleka - prigušena buka zrakoplova. Inače vlada tišina. Ovdje, na rubu afganistanskog glavnog grada Kabula su pokopana tijela onih, koji su planirali svoj život privesti kraju i u tim planovima nastojali da mnoge druge ljude povuku sa sobom u smrt.

Imaju li napadači samoubojice pravo na dženazu?

"Te ljude donose uglavnom umotane u plastične vreće ovdje i pokapaju ih tu", priča Bašir. On stanuje u blizini groblja. Navikao se da se ovdje - često u kolima hitne pomoći - dovoze rastrgnuti ostaci leševa napadača samoubojica i tu se pokapaju. Bez ikakvog obreda, bez bližnjih. "Nitko ovdje ne dolazi u posjet", priča Bašir. Rođaci se vjerojatno plaše da ne bi imali problema s vlastima. Osim toga, ako bi i došli, teško da bi pronašli onaj grob koji traže. Jer ovdje se može vidjeti tek kamenje koje izviruje iz zemlje. Bez natpisa, bez datuma. Napadači su nakon smrti bez imena - i sami.

"Mrzim napadače samoubojice", ističe Hadiulah. Ovaj mladić je grobar. Dok mještanin Bašir smatra da unatoč svemu i napadači imaju pravo na dženazu (muslimanski pogrebni obred), Hadiulah upravo to odlučno odbacuje, jer su, kaže, ove samoubojice ujedno i ubojice drugih ljudi. U početku međunarodnog angažmana samoubilačkih napada u biti nije bilo u toj zemlji. Sve dok Al Qaida nije uvezla tu smrtonosnu praksu. Danas su napadači samoubojice postali oružje u rukama ekstremista. Talibani čak ne prežu ni od toga da od djece načine žive bombe.

Obećanje da će završiti u raju

Mještanin Bašir naravno želi da sve to prestane. Napade smatra užasnima. Ali dobro mišljenje nema ni o stranim trupama: "Noću ulaze u afganistanske kuće i pretražuju. To je protiv afganistanske kulture." Jednostavno želim da vlada mir, dodaje Bašir. Ali njegova zemlja je još uvijek daleko od uspostavljanja trajnog mira. Što bi, međutim, bilo kad bi napadači samoubojice prethodno znali da se njihova tijela pokapaju na jednom od najturobnijih mjesta Afganistana? Vjerojatno se ništa ne bi promijenilo, jer tim ljudima ekstremisti obećavaju da duša ionako završava u raju.

Autori: Kai Küstner / Marina Martinović

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić