Grozna porodica?

Tri godine nakon svrgavanja režima Saddama Husseina, Šiiti, Sunniti i Kurdi u Iraku postavili su temelje formiranju nove vlade nacionalnog jedinstva. Predsjednik Džalal Talabani u subotu je zadužio Šiita Džavada al Malikia da formira vladu.

Džavad al-Maliki je govorio o porodici, misleći na Iračane, prije svega na iračku vladu, koja sada u roku od 30 dana treba da bude formirana. Izgleda medjutim da se radi o groznoj porodici, koja se mjesecima nalazi za dlaku od gradjanskog rata i ne pruža ubjedljive perspektive za poboljsanje situacije i mir. Pa i pored toga je to napredak da su u Bagdadu, četiri mjeseca nakon izbora, konačno barem imenovani najvažniji zvnaičinci u zemlji i da je sada sasvim jasno šta novi Premijer Maliki namjerava da ostvari u novom kabinetu: nacionalno jedinstvo.

Tako je Kurd Džalal Talabani predsjednik države, predsjednik parlamenta je Sunnit, a jedan Šiit i jedan Kurd su njegovi zamjenici. Maliki je najvazniji član šiitske „Daawa“ partije. Samo kada najvažnije religije i najjače političke snage u zemlji budu učestvovale u vladi, onda će to biti signal njihovim naoružanim pripadnicima da je došao momenat da se položi oružje. Ali isto tako je jasno da će biti potrebno dosta vremena da se suzbije nasilje protiv razvoja u zemlji, protiv razvoja čiji je krajni cilj demokratija kakvu ljudi u Iraku niti ucijelom arapskom svijetu nikad nisu upoznali. Gradjani hoće takvu demokratiju. To su dokazali kada su prošle godine izašli na izbore. Sada su političari na potezu, oni treba da svoj idividualni politički interes potisnu u drugi plan a zajedničke opšte interese u prvi.

Za to je neophodan energičan šef vlade, kakav je Maliki. On doduše do sada nije imao priliku da imenuje zvaničnike, i bio je blizak premijeru Ibrahimu al Džafariju, koji je morao da odustane od kandidature zbog pritiska Sunnita i Kurda. Maliki će morati nadmašiti svog slabog prethodnika ako hoce da uspije. Samo tako se može razumjeti namjera da se pobunjenici integrišu u iračke snage sigurnosti, samo tako će oni ubuduće moći nositi oružje. To je pametan potez iako rizičan: ako naime nasilje ponovo izbije i to pod okriljem armije, onda će haos postati jos veći.

O terorističkih grupama koje su u Iraku i koje uživaju podršku iz inostranstva još nije bilo riječi. Pretežno islamistički teroristi nemaju mjestau budućem Iraku. A nova vlada i morala da im se odlučno suprotstavi. Ako američki predsjednik George W. Bush slavi dolazak Malikija na ovu poziciju, kao korak u pravom smijeru, onda on time budi nadu u brzo povlačenje američke vojske iz ove zemlje. Do sada je Bushova strategija u Iraku ostavljala ostavljala utisak da je malo vjerovatno upravo to- povlačenje.