Guido Westerwelle : dug put do suverenog ministra

Za Guido Westerwelle je prelazak s klupe opozicije na vrh Ministarstva vanjskih poslova bio trijumfalni uspon. Predsjednik FDP-a, koji je ranije često ismijavan, svojoj stranci je 2009. s gotovo 15 posto glasova osigurao nevjerojatni izborni uspjeh. Bio je na vrhuncu svoje moći: ministar vanjskih poslova i vicekancelar. No, početak u novom resoru nije protekao glatko, jer se Westerwelle i dalje miješao u unutarnju politiku, a vrlo malo pažnje posvećivao vanjskopolitičkim pitanjima.

Zbog pritiska je početkom travnja 2011. dao ostavku kao predsjednik stranke i kao vicekancelar. To mu je omogućilo da se posveti svojim zadacima kao šef diplomacije. "Svatko može primijetiti da je dušom i tijelom uživljen u svoju ulogu ministra vanjskih poslova", hvalio ga političar CDU-a, Ruprecht Polenz. Westerwelle je angažiran i pokušava ostvariti njemačke interese u sve jače povezanoj Europi, kaže Polenz. "On je multilateralan, to znači da se on ne uzdaje samo u Njemačku.To je za mene vrlo pozitivno. Westerwelle je tijekom mandata vidno napredovao."

Jaka kancelarka - slab ministar vanjskih poslova?

Ovaj stav dijeli i politolog Gunther Hellmann. "Westerwelle je postao suveren ministar vanjskih poslova", kaže ovaj politolog sa Sveučilišta Frankfurt. "Teško je za jednog ministra vanjskih poslova ubirati bodove, kraj kancelarke, koja svoju dužnost obavlja vrlo rutinirano."

Osim toga se, zbog Lisabonskog sporazuma, mnoga vanjskopolitička pitanja rješavaju u kacelarskom uredu. Merkel zna jako dobro kako može iskoristiti svoju poziciju i manje ugodne zadatke prebaciti na ministra, kaže Hellmann. To je jasno još od slučaja donošenja odluke oko Libije 2011. Westerwelle je tijekom glasovanja u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda oko uvođenje zone zabrane leta iznad ove sjevernoafričke zemlje, ostao suzdržan, kao Rusija i Kina. Zbog toga je bio na udaru kritike političkih protivnika. No, zapravo, kaže Hellmann, Merkel i ministar obrane Thomas de Maizière su imali utjecaja na ovu odluku. No, oni su se povukli i dopustili da samo Westerwelle trpi kritike zbog odluke. "To je bio vješt potez kancelarke, a Westerwelle je već nekoliko puta propustio odigrati dobar potez", kaže politolog u retrospektivi.

Kritika Westerwellea

SPD-ov ekspert za vanjske poslove Rolf Mützenich se djelomično slaže s tvrdnjama politologa Hellmanna. I on smatra da je Westerwelle tijekom godina dosta napredovao. No, sada na kraju njegovog mandata, kaže da on ne može reći na koja područja je Westerwelle stavio težište. Mützenich tvrdi da Westerwelle nije uspio ostvariti vanjskopolitički koncept predstavljen u veljači 2012.

Kinu, Kazahstan i Maleziju je proglasio strateškim partnerima bez obzira što se u tim zemljama ne poštuju ljudska prava i demokratske vrijednosti, kritizira SPD-ovac. Isto vrijedi i za njegove strategije vezane za južnu Ameriku i Rusiju.

U Rusiji je Westerwelle propustio ojačati poziciju bivšeg predsjednika Dimitrija Medvedeva, kao i poduprijeti njegov pokušaj stvaranja nove sigurnosne arhitekture. "Pogotovo ne mogu prihvatiti što uopće nije imao ulogu u kritici izvoza oružja. Smatram da je ministar trebao zauzeti sasvim drugačiju ulogu, pogotovo jer kaže da se zalaže za vanjsku politiku, koja prati vrijednosti na kojima počiva ovo društvo." Westerwelle je nastupio s obećanjem da će se zalagati za razoružanje, ali to njegovo nastojanje gubi na snazi zbog činjenice da Njemačka sve više izvozi oružje u ratna područja, posebno u zemlje Arapskog poluotoka.

Doktrina Angele Merkel

U srpnju 2011. je odluka Njemačkog vijeća za sigurnost o izvozu 200 tenkova u Saudijsku Arabiju prouzrokovala nelagodu. Netom prije toga - u ožujku 2011. - saudijske trupe su umarširale u Bahrein, kako bi kralju pomogle ugušiti ustanak.

Odluka da se Riad opskrbi oružjem spada u tzv. "Merkel doktrinu". Prema njoj, Njemačka ne šalje vojnike u krizna područja, nego šalje oružje regionalnim moćnicima. Kancelarka je ovu vanjskopolitičku strategiju prvi put pojasnila tijekom govora u zakladi Körber u Hamburgu u listopadu 2011. "Moramo državama, koje su spremne na angažman, to i omogućiti. I jasno kažem: to uključuje i izvoz oružja." U listopadu 2012. Merkelica je precizirala i dodala: "Tko se smatra odgovornim za osiguravanje mira, ali ne može svugdje u svijetu preuzeti aktivnu ulogu, on mora pomoći partnerima kojima vjeruje, kako bi oni mogli preuzeti određene zadatke."

Više odgovornosti u svijetu?

SPD-ov političara Rolf Mützenich smatra da je "Merkel doktrina" samo program koji podupire njemačku industriju oružja, koja pati zbog smanjenja kapaciteta njemačke vojske. Ruprecht Polenz, pak, ne odbacuje u potpunosti potrebu za izvozom oružja u Saudijsku Arabiju: "Ne možemo ignorirati da je Saudijska Arabija na granici s Jemenom suočena s prijetnjom", kaže on. Osim toga Iran pomaže šiitskim pobunjenicima u Saudijskog Arabiji, ni to se ne smije izgubiti iz vida, dodaje ovaj političar CDU-a.

On odbacuje kritiku medija da se Njemačka ne uključuje dovoljno u vojne intervencije. Više od 6000 njemačkih vojnika je stacionirano u inozemstvu, kaže Polenz. Ni politolog Hellmann ne vidi deficit: "Prema mom mišljenju je politika Njemačke, s obzirom na globalnu odgovornost, u skladu s ulogom, povijesti i mogućnostima Njemačke."

Ministar vanjske politike Westerwelle stoji iza neučešća u intervencijama . "Vojne operacije ne smiju biti uobičajen način vođenja politike, one moraju biti iznimka", rekao je Westerwelle. Za njega je bolje, kaže, primiti kritike jer dobro odvaže prije nego što pošalje njemačke vojnike u vojne operacije, nego da prima kritike jer ih je lakomisleno poslao.

Autorica: Bettina Marx / Svjetlana Rezo

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić