Gvanatanamo pred zatvaranjem

Američki zatvor na Kubi nazvan je po uvali Gvantanamo koja se prostire na jugu otoka. Ovdje se nalazi baza američke mornarice od 1903. godine. Od 11. januara 2002. godine SAD bazu koriste kao zatvor za osobe osumnjičene za terorizam.

Bivši američki predsjednik Džordž Buš želio je pripadnike Al Kaide i osumnjičene za terorizam držati dalje o SAD i američkih sudova, te je naložio korištenje ove vojne baze u te svrhe. Iz američke perspektive veliki broj uhapšenih lica tokom rata u Afganistanu predstavljao je ogromni sigurnosni rizik.

Za zatvor je odgovoran američki ministar odbrane koji uz pomoć CIA-e organizira i saslušanja zatvorenih. Pri tome su uglavnom korištene sporne metode saslušavanja, kao što je primjerice tzv. water-boarding metoda pri kojoj zatvorenici dobijaju dojam da se utapaju. Organizacije za zaštitu ljudskih prava smatraju da korištenje ove metode spada u mučenja. Čak su i članovi delegacije UN-a dobili mogućnost samo ograničenog pristupa ovom logoru.

Što sada sa zatvorenicima?

Od skoro 500 zatvorenika do sada su samo rijetki izvedeni pred specijalni vojni sud pri čemu su privilegije koje zatvorenici imaju u pravnoj državi bile veoma ograničene. Ipak Vrhovni sud SAD je 2004. godine donio presudu da osnove američkog prava moraju važiti i u Gvantanamu. U međuvremenu je skoro polovina zatvorenika puštena na slobodu i oni su najvećim dijelom vraćeni u zemlju porijekla. Protiv nekih zatvorenika su podignute i optužnice među kojima su i vjerovatni organizatori terorističkih napada od 11. septembar 2001. godine Khalid Scheikh Mohammed i Ramsi Binalshibh.

Američka Vlada već duže vremena traži zemlje koje su spremne primiti grupu od najmanje 60 zatvorenika protiv kojih očito nema dokaza za terorizam. A što će biti sa ostalim zatvorenicima koji do sada nisu osuđeni i dalje je nejasno.

Indonezija i Malezija nisu spremne

Jedan od primjera su i trojica visokorangiranih članova terorističke organizacije Džema Islamija koji bi možda mogli biti vraćeni u Indoneziju i Maleziju. Jedan od njih je Riduan Isamudin, pod nadimkom Hambali, koji je navodno odgovoran za bombaške napade na indonežanskom ostrvu Bali izvršene u oktobru 2002. godine i za bombaški napad na hotel Meriot u Džakarti 2003. godine. Dvojicu, pod nadimcima Lili i Zubar, trebalo bi izručiti Indoneziji.

No, Sidni Džons iz Međunarodne krizne grupe u Džakarti smatra da pravosuđe u tim zemljama nije sposobno za suđenje takvim teroristima:"Ne vjerujem da se oni mogu vratiti, osim ako postoji garancija da će biti strogo kažnjeni. Indonežanske snage sigurnosti će naprije morati utvrditi dali imaju dovoljno dokaza kako bi mogle osuditi Hamablija.

I šef Centra za političko nasilje i terorizam na Univerzitetu u Najangu u Singapuru Rohana Gunaratne dijeli ovo mišljenje: "To su vrlo opasni ljudi i moramo ih tretirati na odgovarajući način. Malezija i Indonezija moraju shvatiti da je ovdje riječ o teroristima visokog ranga. Potrebni su odgovarajući pravni uvjeti za njihovo hapšenje i odvođenje u zatvor."