Haški sud odbacio Šešeljev zahtjev

Šešelj je u pritvoru u Sheveningenu više od osam godina. Optužnica protiv njega podignuta je 14. februara 2003, a deset dana kasnije on se predao Haškom tribunalu. Na prvom pojavljivanju pred sudijom izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice i zatražio da se brani sâm.

Tužioci su se tome protivili, skrećuću pažnju na to da će on suđenje pretvoriti u "show". "Optuženi Šešelj uživa da pravi skandale, izmišlja urote protiv sebe i čini sve da bi bio prisutan u medijima", istakli su zastupnici tužilaštva u obrazloženju tužbe. To su zaključili iz izjava lidera Srpske radikalne stranke prije dolaska u Hag. Šešelj je govorio je da neće braniti sebe, nego "srpske nacionalne interese" i da će na suđenju uništiti Haški tribunal.

Proces kao vlastita politička promocija

Navodeći da će Šešelj, ukoliko mu se odobri da se brani sam, proces iskoristiti za vlastitu političku promociju, tužioci su upozoravali da mu ne treba dati priliku da i na sudu nastavi ispoljavati četničku ideologiju, koja implicira mržnju prema svima koji nisu Srbi. Ukazivali su da se on od predratnog komuniste preobratio u ultranacionalistu i da je nakon osnivanja Srpske radikalne stranke 1991. godine pozivao na rat protiv "istorijskih neprijatelja Srbije", odnosno protiv "stanovništva hrvatske, muslimanske i albanske nacionalnosti na teritoriji bivše Jugoslavije", i da će to, kao zastupnik sopstvene odbrane, nastaviti da čini i u sudnici Haškog tribunala.

Šešelj je, međutim, štrajkom glađu iznudio da bude sopstveni branilac. Način na koji je u dokaznom postupku unakrsno ispitivao svjedoke potvrdio je sve na šta su tužioci ukazivali prije početka suđenja. Proces protiv njega imao je dva početka. Prvo su 27. novembra 2006. tužioci održali uvodnu riječ bez prisustva optuženog, koji je štrajkovao glađu i odbijao da se pojavi pred sudom. Nastavak suđenja je zato odložen.

Ometao suđenje svim raspoloživim sredstvima

Godinu dana kasnije - 7. novembra 2007. – tužioci su po drugi put održali uvodnu riječ a 11. decembra iste godine počeli dokazni postupak. Šešelj je na sve načine pokušavao da ometa i uspori dokazni postupak tužbe, zbog čega je suđenje nekoliko puta prekidano. Tražio je izuzeće sudija, milionske sume eura za svoje pravne savjetnike, vrijeđao tužioce, svjedoke i same sudije i, zahvaljujući toleranciji predsjedavajućeg vijeća Žana-Kloda Antonetija, često vodio glavnu riječ na suđenju. Unakrsno ispitivanje svjedoka pretvarao je u političke govore, u kojima je naglašavao da se i danas, kao i uoči rata, zalaže da zapadne granice Srbije budu na liniji Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica, i da će se to kad-tad ostvariti. Suprotstavljao se ulasku Srbije u Evropsku uniju, jer su "tamo sve sami srpski neprijatelji i belosvetski prevaranti".

Pred sam kraj izvođenja dokaza - 11. februara 2009. - suđenje je ponovo odgođeno na zahtjev tužilaca, koji su tvrdili da je optuženi preko svojih saradnika zastrašivao svjedoke. Prošla je gotovo godina dana do nastavka suđenja, a još godina da bi se okončao dokazni postupak tužilaštva i stekli uslovi za raspravu o mogućnom oslobađanju optuženog na polovini ovog iskidanog procesa. Rasprava na kojoj je optuženi Šešelj, kao zastupnik sopstvene odbrane, obrazložio svoj zahtjev, a tužioci protivargumente, održana je od 7. do 9. marta.

Lider srpskih radikala je tvrdio da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu ni po jednoj tački optužnice. Priznao je da se ponosi što je kao četnički vojvoda učestvovao u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali je negirao odgovornost za bilo kakav zločin. Nije poricao ni da je okupljao, naoružavao i slao na front dobrovoljce Srpskog četničkog pokreta, ali da ni jedan "šešeljevac" nije počinio zločine koji su u optužnici navedeni kao progoni, ubistva, okrutno postupanje, razaranje i pljačkanje.

Pošto tužioci, po Šešeljevoj tvrdnji, u svom postupku nisu izveli ni jedan jedini dokaz koji bi mogao biti osnova za osuđujuću presudu, zaključio je da nema razloga da izvodi dokaze u svoju odbranu i da je jedino rjesenje, koje je u skladu s pravom i logikom, oslobađajuća presuda. Uz taj zahtjev, zatražio je i da mu se isplati odšteta za osmogodišnji pritvor i prekid uspješne političke karijere.

Tužioci: Izveli smo dovoljno dokaza

Protiveći se zahtjevima optuženog, zastupnici tužilaštva su istakli da su izveli dovoljno dokaza o njegovom doprinosu udruženom zločinačkom poduhvatu. Na prvom mjestu zagovarao je ideju Velike Srbije koja se mora ostvariti silom i zastrašivanjem, deportacijama i nečovječnim postupcima. U tom cilju, naveli su tužioci, osnovao je dobrovoljačke formacije, koje su, kako je dokazima potvrđeno, počinile zločine u Vukovaru, Zvorniku i širem području Sarajeva. "Govorom mržnje" i propagiranjem četničke ideologije, za šta tužioci tvrde da su iznijeli veliki broj neospornih dokaza, direktno je podsticao etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Ekstremnom nacionalističkom retorikom, istakli su, pozivao je svoje dobrovoljce da "dokrajče nesrbe kako se nikad ne bi vratili". Sam je isticao da su riječi moćno oružje, jer mogu "udarati kao haubica". Konkretni dokazi izvedeni u prvoj polovini suđenja Vojislavu Šešelju vode ka osuđujućoj presudi, zaključili su tužioci svoju argumentaciju.

U replici, koju mu dozvoljava tačka 98 bis Tribunalovog Pravilnika o postupku i dokazima, Šešelj je ponovio da je jedina mogućna odluka "preliminarna oslobađajuća presuda" i odšteta od "samo" deset miliona eura. Ako ne bude oslobođen na polovini suđenja, na kraju će, rekao je, tražiti sto miliona eura i podnijeti tužbu protiv svih sudija i tužioca u ovom postupku, pa čak i Ujedinjenih nacija kao osnivača Haškog tribunala.

Sudije će, nakon što su proučili argumente i jedne i druge strane, danas saopštiti svoju odluku. Šešelj je u haškom pritvoru osam godina i dva i po mjeseca. S obzirom da sudije nisu donijele odluku o puštanju na slobodu, nastavak procesa, to jest dokazni postupak odbrane, a time i Šešeljev pritvor produžiće se najmanje još dvije godine. Poslije izricanja prvostepene presude, počeće bi žalbeni postupak, koji teško da se može završiti za vijeka Haškog Tribunala, čiji rad bi trebalo da se okonča 1914. godine. Podsjećamo i da u 15 godina haških suđenja nije prihvaćen ni jedan zahtjev za oslobađanjem optuženog na polovini suđenja.

Autor: Dževad Sabljaković
Odg. urednik: Jasmina Rose