Hapšenje Ganića: Gdje su dokazi?

Kao što je i inače praksa kada su ovakvi slučajevi u pitanju, izjave o hapšenju Ganića rezervisane su samo za najviše državne službenike, a oni u ovakvim situacijama uglavnom komuniciraju saopštenjima. Ono što se tako moglo saznati je da su ranije potjernice bile suspendovane, i da je Srbija nakon toga uputila novi zahtjev za ekstradiciju Velikoj Britaniji.

Čitav slučaj oko Ganića pokazuje da srpske vlasti nisu ozbiljno pravnički radile na svemu tome i da će kao i u nekim prethodnim slučajevima poput hapšenja pa puštanja albanskih političara sa Kosova, to predstavljati šamar srpskim institucijama, ocjenjuje za Dojče Vele advokat Dragoljub Todorović, pravni zastupnik u brojnim procesima za ratne zločine:

„Dakle, smatram da nije pravno perfektno urađen posao, i da tu nisu dostavljeni dokazi koji bi ukazivali na eventualnu Ganićevu krivicu. To je veliki minus za jednu državu ako ona raspiše potjernicu, a onda ga organi druge države puste zbog toga što to nije dovoljno obrazloženo, što nije validno, što za osnovanu sumnju vjerovatno nema pokrića. Smatram da se to radilo na brzinu, da se radilo iz političkih motiva, da se radilo iz pariteta, ’eto oni naše daj da i mi njihove’, i tako dalje“.

Tužilaštvo Srbije nije zadovoljno saradnjom sa Tužilaštvom BiH

Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine je inače više puta upozorilo da nije zadovoljno saradnjom sa Tužilaštvom BiH. Iz srpskog tužilaštva je tako istaknuto da od Tužilaštva BiH pune dvije i po godine nisu dobili nikakve informacije o njihovim aktivnostima oko napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. To je i bio osnovni razlog zašto je Tužilaštvo za ratne zločine iz Beograda početkom 2009. godine zahtijevalo pokretanje istrage za taj slučaj, kada su i raspisane međunarodne potjernice za 19 lica.

Međutim, iako u srpskom tužilaštvu tvrde da imaju dokaze za taj slučaj, advokat Todorović smatra da javnost s tim nije dovoljno upoznata. Nigdje nismo uspjeli da saznamo za šta se Ejup Ganić optužuje, u kom svojstvu, šta mu se stavlja na teret, i da li je to njegova direktna ili odgovornost kao nadređenog, primjećuje Todorović: „Samo se paušalno ocjenjuje ’kriv za Dobrovoljačku’, ali da vidimo kako. Sada će to ocijeniti engleski organi. Ako ga Engleska pusti, to je velika sramota i fijasko za naše pravosudne organe“.

Vratiti stvari na pravni teren

Pitanje koje se i ovim povodom nametnulo je da li se hapšenje Ganića nalazi na pravnom ili političkom terenu. Član Foruma za međunarodne odnose Dragan Đukanović kaže za Dojče Vele da je „zločin u Dobrovoljačkoj bio jedan od najvećih zločina na početku rata u Bosni“, i da se iskreno nada da je to jedina vrsta poruke koju šalju pravosudni organi Srbije: „Tako da je zaista najbitnije čitavu stvar vratiti na pravni teren, a ne koristiti se ovim slučajem da bi se određene političke poruke, sa jedne ili sa druge strane, međusobno razmjenjivale“.

Ono čemu se sada možemo nadati je da neće doći do suštinskog remećenja odnosa između dvije zemlje, kaže Đukanović. Ti odnosi su konsolidovani, naročito u proteklih nekoliko mjeseci, zahvaljujući između ostalog i trojnim sastancima srpske, turske i bosansko-hercegovačke diplomatije, ističe Đukanović.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg urednica: Jasmina Rose