Hermann Hesse – omiljen i neshvaćen

Da će jednog dana postati pisac njemu samom je već sasvim rano bilo jasno. No, njegovi roditelji su na budućnost svog sina gledali drugačije. Prema njihovim planovima Hermann je trebao postati duhovnik kao što su bili i njegovi roditelji. Njegov otac je naime radio kao misionar u Indiji, a majka je bila kćer jednog misionara. Hermann se rodio 02. jula 1877. godine u Calwu, nedaleko od Stuttgarta. Odrastao je u veoma pobožnoj obitelji. Roditelji ga 1891. godine šalju u evangelistički samostan Maulbronn. No, on nakon nekoliko mjeseci bježi iz samostana jer nije mogao podnijeti strogi kršćanski odgoj.

Ili pjesnik ili ništa drugo

Njegova odluka je bila čvrsta: Želi postati "pjesnik ili apsolutno ništa drugo". Put do pisca bio je prava odiseja. Pohađao je različite škole, nije se mogao pronaći, a u jednoj depresivnoj fazi, kada mu je bilo 15 godina, pokušao je izvršiti samoubistvo.

Potraga za vlastitim identitetom, teški proces vlastitog samorazvoja, bile su Hesseove teme koje je on kasnije obrađivao u svojim romanima. Njegove priče su bile prožete aluzijama na proživljeno, na analize vlastitog ja.

Hesseu je uspjelo skrenuti pažnju na sebe romanom "Peter Camenzind" 1904. nakon čega je mogao živjeti od pisanja. Nakon toga je oženio fotografkinju Mariu Bernoulli, preselio se na Bodensee i dobio djecu. Ipak, dugoročno gledano sve to nije bilo za Hessea kojemu su stalno mjesto boravka i sa tim povezana sigurnost bili preudobni. Njemu je to postalo mučenje. Tako je Hesse opet pobjegao, ovaj put iz kuće na selu i otisnuo se prema Šri Lanci i Indoneziji. Putovanje po Aziji je ostavilo velikog utjecaja na njegova kasnija djela, među kojima primjerice na "Sidartu". Nakon povratka Hesse se seli u Švicarsku i 1914., početkom Prvog svjetskog rata se prijavljuje u vojnu službu. No zbog teškoća s vidom, od kojih je patio cijeli život, biva proglašen nesposobnim za vojnu službu. Umjesto odlaska na front Hesse ostaje u Bernu gdje radi za njemačku službu za pomoć ratnim zarobljenicima.

Od ratnog dobrovoljca do ratnog protivnika

Ipak uskoro postaje protivnik rata i njegove propagandne mašinerije. "O prijatelji, bez ovih tonova," napisao je početkom rata u jednom članku objavljenom u Neue Zuercher Zeitungu kojim je želio pozvati njemačke intelektualce na manje nacionalističke polemike i više čovječnosti. Rezultat je bio: napadanje, mržnja i podsmijeh. Kritike i ratna događanja potresaju Hessea. Tome dolaze i lične teškoće: umire mu otac, a najmlađi sin teško obolijeva. Hesse pada u krizu i 1917. godine odlučuje potražiti profesionalnu pomoć. Nakon "susreta" sa psihoanalizom Hesse pod pseudonimom Emil Sinclair piše roman "Demian".

U konačnici se raspada i Hesseov prvi brak, donosi odluku o napuštanju obitelji i o novom početku. Nakon toga nastaju neka od njegovih najznačajnijih djela "Stepski vuk" i "Narcis i Zlatousti". 1924. godine dobija švicarsko državljanstvo, ženi Ruth Wenger s kojom se tri godine kasnije rastaje. Njegova treća supruga, povjesničarka umjetnosti Ninon Dolbin, stupa s njim u brak 1931. godine i ostaje sa njim do kraja života.

Protivnik nacizma

Dolazak nacionalsocijalista na vlast u Njemačkoj Hesse je promatrao sa brigom i odbijanjem. Tokom rata je pomagao njemačke izbjeglice pred nacionalsocijalizmom poput Thomasa Manna i Bertholda Brechta dajući im sklonište. Tokom rata je nastalo i njegovo posljednje veliko djelo "Igra staklenih perli". 1946. godine dobija Nobelovu nagradu za književnost za, kako se navodi u obrazloženju "inspirativno poetsko postignuće koje u svom smjelom i dubinskom razvoju prezentira ideale klasičnog humanizma, kao i umjetnost visokog stila".

Kada je Hermann Hesse 1962. godine preminuo u svojoj kući u Švicarskoj činilo se da je njegova popularnost isčezla. Kritičari su njegovo djelo označili kao kolekciju kiča. Tek je hippi pokret u SAD-u pomogao da njegova literatura ponovo dobije na popularnosti. Hesse-boom se u konačnici iz SAD-a proširio cijelim svijetom i do danas nije opao.

Autori: Laura Doeing / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić